Dragi Aki, hvala ti na javljanju i ukazivanju svog povjerenja. Vjerujem da se osjećaš tužno, zbunjeno i preplavljeno. Žao mi je što se osjećaš kao da imaš depresiju, no drago mi je što si se javio i na taj način potražio podršku koju zaslužuješ. Ako sam dobro razumjela, ponekad imaš osjećaj kao da imaš depresiju, s time da nisi siguran kako depresija točno izgleda. Napisao si i da si htio napraviti samoubojstvo, no odustao si jer su te drugi ljudi nagovorili da to ne napraviš. Drago mi je što si u toj situaciji pored sebe imao osobe koje će ti biti oslonac i nadam se da ćeš i nama pružiti priliku da budemo tu za tebe kada ti je to potrebno. Za početak bih ti voljela dati nekoliko informacija o depresiji. Općenito, za depresiju su tipični osjećaji tuge i razdražljivosti, smanjen interes i uživanje u aktivnostima u kojima je osoba prije uživala, problemi s apetitom ili spavanjem, umor i gubitak energije, osjećaj krivnje i bezvrijednosti, kao i smanjena koncentracija i razmišljanje o smrti. Pitam se doživljavaš li ti nešto o toga i jesi li razgovarao s nekim u svojoj okolini o tome. Vjerujem da se osjećaš tužno i zbog toga mi je žao. Tuga i potištenost mogu obeshrabriti osobu i navesti ju da misli da će taj osjećaj zauvijek trajati i da ga ne može ublažiti. Zanima me osjećaš li se ti tako ponekad. Važno mi je da znaš da ti osjećaji nisu bezizlazni. Postoje različiti načini na koje si možemo pomoći kad se osjećamo preplavljeno i tužno. Drago mi je što nisi odustao od toga da si probaš pomoći, nego si se javio i na taj način potražio podršku. Spomenuo si da si prije skoro dva mjeseca htio izvršiti samoubojstvo. Pitam se je li to bilo prvi put da ti se javlja ta želja i jesi li tada imao plan koji si pokušao ostvariti. To me brine i drago mi je što su te drugi odgovorili od toga. Također, pitam se imaš li i dalje misli o tome da bi se ubio. Kada razmišljam o tome kako si se osjećao da ti se samoubojstvo činilo kao rješenje, mogu samo pretpostaviti da ti nije bilo lako. Važno mi je da znaš da za depresiju, ali i tugu, postoje razni koraci koje možemo poduzeti kako bismo ih olakšali. Prvi korak je upravo ovaj koji si ti poduzeo, a to je iskreni razgovor s drugima o tome što osjećaš. Pitam se s kime si pričao kada si htio izvršiti samoubojstvo i kako je taj razgovor točno izgledao. Drago mi je da si priznao drugima kako se osjećaš i dao im priliku da ti pruže podršku. Voljela bih da nastaviš razgovarati s tim osobama o svojim doživljajima, jer mi je važno da nisi sam u tome što osjećaš. Uz to, voljela bih da razmisliš o ljudima u svojoj okolini, o nekome vjeruješ i s kime se osjećaš sigurno, a da je odrasla osoba te se toj osobi povjeriš oko toga što proživljavaš. Pitam se kako ti se čini ideja da razgovaraš sa školskim psihologom ili pedagogom i jesi li ikad prije razgovarao s nekim od njih. U svakom slučaju, voljela bih da se ponovo javiš, kako bismo mogli detaljnije pričati o tome što prolaziš i zajedno osmisliti još neke opcije pomoći. Stalo mi je do toga da ti bude bolje. Možeš nam se javiti putem besplatne savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 116 111, koja je otvorena svakim radnom danom od 09 do 20 sati. Savjetodavna linija je potpuno anonimna i na njoj se javljaju posebno educirani volonteri, koji su uvijek spremni za razgovor i podršku. U slučaju da ti nije ugodno razgovarati putem telefona, možeš se javiti i pismenim putem, na e-mail adresu savjet@hrabritelefon.hr ili na chat kojemu možeš pristupiti putem stranice https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/, koja je otvorena svakim radnim danom od 15 do 19 sati. Za kraj, želim ti zahvaliti što si se javio i povjerio drugima u svojoj okolini te na taj način potražio podršku. Iako se možda ne osjećaš tako, djeluješ mi kao snažna i hrabra mlada osoba, koja se trudi pronaći sigurno mjesto za razgovor. Voljela bih da se ponovo javiš, da možemo detaljnije proći što osjećaš. Tuga i depresija nisu jednostavni ni ugodni doživljaji i ne moraš se s njima nositi sam. Sa željom za nastavkom komunikacije šalje ti pozdrav, tvoj Hrabri telefon