Dragi Jaky, za početak ti želim zahvaliti što si se povjerio Hrabrom telefonu. Vjerujem da je ponekad teško pričati o stvarima koje te brinu, a to što si nam se javio mi govori da si hrabra i snažna mlada osoba koja je spremna potražiti podršku u suočavanju s teškoćama. Ako sam te dobro razumjela, kažeš da te vršnjaci u školi zezaju i da se zbog toga osjećaš loše. Kao razloge zezanja navodiš svoj Youtube kanal te promjenu frizure. Napisao si da u takvim situacijama reagiraš agresivnim ponašanjem. Vjerujem da je teško nositi se s takvim ponašanjem vršnjaka. Možda se osjećaš usamljeno, izdano ili ljutito i vjerujem da te takvo ponašanje i emocije koje onda proživljavaš ometaju – da se ne osjećaš dobro, ne veseliš se svakodnevnim situacijama ili da možda imaš poteškoća sa svakodnevnim obavezama koje trebaš izvršiti. To me žalosti jer je pravo svake osobe da odrasta sigurna i sretna, bez zezanja vršnjaka. Želim ti reći da za takvo njihovo ponašanje nisi kriv ni odgovoran ti i bez obzira na to kako izgledaš ili čime se baviš, ne zaslužuješ da se tako ponašaju prema tebi. Nema razloga koji može opravdati takvo ponašanje tvojih vršnjaka. Činjenica da si nam se obratio za pomoć me veseli jer vidim kako želiš da se stvari promijene i da si spreman izboriti se za svoja prava, ali i odgovornosti. Iz toga što si napisao da reagiraš agresivnim ponašanjem stekla sam dojam da si svjestan da to nije prikladan način ponašanja i mislim da je dobro da si toga svjestan. Vjerujem da ti je teško nositi se sa stalnim zadirkivanjem i provokacijama i ponekad mladi koji se nalaze u sličnim situacijama iz osjećaja bespomoćnosti reagiraju agresivno. Znaj da imam razumijevanja za to i nadam se da ćemo zajedno pronaći način da to promijeniš, ali i da ti pomognemo da se neprimjereno ponašanje drugih prema tebi zaustavi. Ono što se tebi u školi događa je vrsta nasilja među vršnjacima koje se zove verbalno nasilje. Ono najčešće uključuje vrijeđanje, nazivanje pogrdnim imenima, ruganje i slična ponašanja u kojima se bol nanosi riječima, a ne fizičkom silom. Unatoč tomu što verbalno nasilje ne ostavlja fizičke ožiljke, posljedice svejedno mogu ostaviti trag na tebi. Na primjer, uvrede mogu promijeniti način na koji sebe vidiš i kako o sebi razmišljaš, mogu te uvjeriti u neke ružne stvari koje ti govore, navesti te da se promijeniš ili odustaneš od aktivnosti u kojima si uživao i kojima si se bavio. Nedavni događaji u školi koje opisuješ vjerojatno su narušili tvoj osjećaj vlastite vrijednosti. Možda se pitaš kako to da baš tebe zezaju, razmišljaš o promjeni frizure ili ne želiš više snimati videa za Youtube. Voljela bih te ohrabriti da ne odustaneš od stvari koje ti se sviđaju i koje voliš jer počinitelji nasilja često sasvim slučajno odaberu zašto se kome rugaju. To ni na koji način ne znači da su tvoji odabiri i aktivnosti manje vrijedni i ponavljam da nasilje ni u kojem slučaju nije opravdano. Pitam se ima li u tvojoj školi vršnjaka koji su ti bliski i koji su ti prijatelji. U ovakvim situacijama je korisno okružiti se prijateljima koje voliš i baviti se aktivnostima u kojima uživaš. Ako nemaš takve vršnjake pored sebe, možeš nam se ponovno javiti pa možemo smisliti na koji način možeš prići vršnjacima koji ti se čine zanimljivi. Uz to, postoje neki načini na koje se možeš pokušati zauzeti za sebe u situacijama kada te zezaju, a da to nisu agresivna ponašanja poput vikanja, vrijeđanja ili udaranja. Ti načini možda neće odmah zaustaviti njihovo ponašanje, no mogu ti pomoći u tome da znaš kako možeš primjereno reagirati kako bi se zaštitio. Takav način ponašanja se zove asertivno ponašanje, a odnosi se na jasno izražavanje vlastitih interesa i želja, odnosno da kažeš točno što želiš i kako se osjećaš. Kada pričaš u prvom licu na jasan i samouvjeren način, šalješ direktnu poruku o tome što očekuješ od drugih ljudi. Na primjer, možeš reći: „Želim da me prestaneš zadirkivati.“ Više o tome kako možeš smisliti asertivnu poruku možeš pročitati u tekstu na ovoj poveznici: https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/clanci/poteskoce-u-odnosima-u-obitelji/. Nadalje, pitam se jesi li nekome u školi ili u obitelji povjerio što si se događa. Promjena načina komunikacije i učenje asertivnih poruka ti može kratkoročno pomoći, ali važno mi je da znaš da se s ovim brigama ne bi trebao nositi sam. Dužnost je odraslih oko tebe da te zaštite i da pobrinu za zaustavljanje nasilja. Odgovornost roditelja i svih stručnjaka u školi –nastavnika, školskog psihologa, pedagoga i ravnatelja – jest zaštititi te od nasilnog ponašanja ostalih učenika i pronaći rješenje problema. Ponekad se mladi boje reći nekome za nasilje koje doživljavaju jer im se čini da će biti još gore ako nekome kažu, ali mi na Hrabrom telefonu vjerujemo da je problem manji kada se podijeli. Na taj način već napraviš prvi korak kako bi se situacija promijenila, odnosno nisi više sam sa svojim brigama i možeš dobiti pomoć i podršku drugih. Ako nisi dosad razgovarao s nekim o ovome, potičem te da odraslima u svojoj okolini ispričaš što se događa i kako se osjećaš te kako ponašanje tvojih vršnjaka dovodi do tvojih reakcija koje bi htio promijeniti. Zajedno možete raditi na tome da zadirkivanje prestane, a oni, posebice stručni suradnici u školi, ti mogu pomoći da naučiš načine nošenja s tugom i ljutnjom koju proživljavaš, a koji nisu agresivnost. Vjerujem da ćeš, uz podršku odraslih u tvojoj okolini, pronaći pravu metodu za sebe. Na kraju, voljela bih ti još jednom reći koliko mi je drago što si nam se odlučio povjeriti. Pohvaljujem tvoju spremnost da se suočiš s izazovima koje si susreo i želim ti puno sreće u tome. Ako budeš htio detaljnije pričati s nama, želiš podijeliti što misliš o ovome odgovoru ili smisliti konkretne korake, možeš nam se obratiti na besplatnu anonimnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili na chat, svakim radnim danom od 15 do 19 sati. Uz to, možeš nam pisati i na e-mail savjet@hrabritelefon.hr. Puno pozdrava ti šalje, tvoj Hrabri telefon