Draga Adela, hvala ti na javljanju i ukazivanju povjerenja. Na tvoj upit će odgovoriti stručnjaci s Hrabrog telefona te njihov odgovor možeš očekivati unutar tri radna dana. Ako ti je potrebno dobiti pomoć i podršku što prije, potičemo te da nazoveš liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 koja je otvorena svaki radni dan od 9 do 20 sati. Javiti im se možeš i putem chat-a koji je otvoren svaki radni dan od 15 do 19 sati. Isto tako, ako se budeš osjećala loše, a linija Hrabrog telefona u tom trenutku ne bude otvorena, postoji i Centar za krizna stanja i prevenciju suicida čiju liniju možeš nazvati od 0 do 24, a njihov broj je 01 2421 603. Draga Adela, odgovor na tvoj upit smo ti poslali na tvoju e-mail adresu, no šaljem ti ga i ovdje. Prije svega, htjela bih te pohvaliti što si odlučila s nama podijeliti što te muči. Vjerujem da nije uvijek lako razgovarati o svojim teškoćama i to što si se usprkos tomu javila mi govori da si hrabra i odlučna djevojka. Ako sam te dobro razumjela, već neko vrijeme doživljavaš nasilje na internetu, a nedavno se dogodila situacija koja te posebno uznemirila. Nakon što si omogućila drugima da ti postavljaju pitanja putem storyja, netko s anonimnog profila počeo je pisati uvrede, a kasnije i prijetnje. Stekla sam dojam da je to nešto što ti se dogodilo u prošlosti i pitam se doživljavaš li sad takva ponašanja. Čini mi se da se zbog toga što se dogodilo osjećaš tužno i pomalo bespomoćno, a vjerujem da možda osjećaš i ljutnju. Želim ti reći da su svi ti osjećaji prirodni i uobičajeni kada se netko prema nama odnosi na takav način. Također, napisala si da si se samoozljeđivala misleći da ćeš se nakon toga osjećati bolje te da ponekad razmišljaš o samoubojstvu. Brine me to što si napisala i voljela bih da znaš da kroz to ne moraš prolaziti sama. Ono što ti želim reći jest da puno djece i mladih koji nam se javljaju nažalost prolazi kroz ovakve teškoće. Ne mogu ni zamisliti kako se osjećaš kad pročitaš poruke u kojima drugi pišu uvrede ili prijetnje. Žao mi je čuti da ti se to događa i bitno mi je naglasiti da ti nikako nisi za to kriva, niti zaslužuješ da se tako prema tebi ponašaju. Ponekad se djeca i tinejdžeri koja doživljavaju ovakva ponašanja pitaju jesu li mogla utjecati na to, jesu li na neki način mogla spriječiti da se to dogodi pa se zna javiti i osjećaj krivnje. Zbog toga mi je važno reći kako odgovornost za nasilje mogu imati samo osobe koje ga vrše, a odrasle osobe imaju odgovornost prepoznati da se nasilje događa i zaustaviti ga. Isto tako, ponekad osobe koje vrše nasilje se odluče fokusirati na ono što pretpostavljaju da će osobu povrijediti pa se žrtve nasilja znaju početi osjećati manje vrijedno, naruši im se samopouzdanje i počnu vjerovati da je to što osobe koje vrše nasilje govore zapravo istina. Moguće da se i ti tako osjećaš pa ti želim naglasiti da si vrijedna osoba, da imaš mnoge snage i vrline te zaslužuješ biti tretirana s poštovanjem. Čini mi se da nisi sigurna što učiniti vezano uz iskustvo nasilja koje si doživjela kako bi se počela osjećati bolje. Do sad si pokušala dijeliti to iskustvo na društvenoj mreži i samoozljeđivala si se, što ti nije dugoročno pomoglo. Isto tako, rastužilo me čuti da ti se javljaju suicidalne misli. Ponekad se te misli znaju javiti kad osoba doživljava neku situaciju koja joj je teška, ne vidi način kako je promijeniti i ima dojam da će neugodne emocije uvijek biti prisutne. Želim ti reći da samoubojstvo nikad nije rješenje i da zaista vjerujem da možemo pronaći način kako da ti bude bolje. Svojim si javljanjem već napravila prvi korak na tom putu. Pitam se jesi li do sad s nekim u svojoj okolini podijelila svoje brige. Vjerujem da ti razgovor s vršnjacima na društvenim mrežama može pružiti utjehu, ali ovo što si mi ispričala mi zvuči zbilja ozbiljno i bitno je o tome razgovarati s nekom odraslom osobom. Odrasli imaju dužnost zaštititi djecu od bilo kakvog oblika nasilja, kao i brinuti o njihovoj dobrobiti. U ovom slučaju odrasli ti mogu pomoći da se nasilje zaustavi i osigurati da dobiješ podršku stručnjaka kako bi ti pomogao u nošenju s teškoćama te razumijevanju i regulaciji vlastitih osjećaja. Pitam se pada li ti na pamet neka osoba kojoj bi se mogla povjeriti vezano uz ovo što ti se događa. To može biti netko od roditelja, šire obitelji, susjeda, nastavnika ili stručnih suradnika u školi. Voljela bih da razmisliš tko bi za tebe mogla biti ta osoba. Bitno je da toj osobi pokažeš poruke koje si primila ako ih imaš sačuvane te podijeliš s njom misli i osjećaje koje ti se zbog toga javljaju. Ako ti se javljaju brige oko tog razgovora, možemo pričati o tome i smisliti način na koji bi ti bilo najugodnije podijeliti ono što te brine. Voljela bih čuti što misliš o svemu što sam napisala. Želim ti još jednom reći da zaslužuješ dobiti podršku i pomoć. Vjerujem da ćeš na taj način s vremenom biti bolje i da ćeš biti zaštićena. Stalo mi je do tebe i nadam se da ćeš nam se ponovno javiti. U slučaju da ti se ponovno jave suicidalne misli, potičem te da nas odmah nazoveš na našu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili na chat svakim radnim danom od 15 do 19 sati. Ako se to dogodi van našeg radnog vremena, možeš nazvati Centar za krizna stanja i prevenciju suicida na broj 01 2421 603. Puno toplih pozdrava ti šalje, tvoj Hrabri telefon