Draga Nikki, hvala ti što si se javila i odlučila potražiti pomoć. Ako sam te dobro shvatila, javljaš se zbog više teškoća koje doživljavaš. Jedna od njih je ta što su ti mama i tata rastavljeni te navodiš da te tata više puta udario, derao se na tebe i imao izjave koje su te povrijedile. Također, rekla si da te povrijedila i jedna bliska osoba. Kažeš i da se osjećaš depresivno, da si pod velikim stresom i da se ne možeš fokusirati na školu. Isto tako, navela si da te nedavno dečko iz razreda fizički napao, ali da nitko iz škole nije ništa napravila po tom pitanju. Zbog svega toga si u više navrata razmišljala o samoubojstvu, što me zabrinulo. Žao mi je što te osoba koju si doživljavala bliskom povrijedila i vjerujem da ti je trenutno teško zbog toga. Kada nas povrijedi netko do koga nam je stalo, prirodno je da se osjećamo tužno, usamljeno i potišteno. Iako su takve emocije uobičajene, zabrinulo me što si napisala da razmišljaš o samoubojstvu. Mladim osobama samoubojstvo ponekad djeluje kao jednostavan način pomoću kojeg bi mogli riješiti sve svoje poteškoće, ali često nisu svjesni da je to nešto što je konačno, nešto nakon čega više nema povratka. Voljela bih da znaš da je tvoj život važan i vrijedan, te da si ti, bez obzira na to što ti bilo tko kaže, vrijedna osoba koja zaslužuje živjeti i biti sretna. Već sama tvoja odluka da se nekome obratiš pokazuje mi da u tebi postoji volja za životom, da u sebi imaš snage i da si motivirana raditi nešto da se tvoja situacija poboljša. Također, žao mi je zbog svega što proživljavaš u obitelji. Iz tvojeg upita vidim da si i sama prepoznala da je tatino ponašanje prema tebi primjer zlostavljanja. Važno mi je da znaš da je takvo ponašanje neprihvatljivo i da ništa što ti učiniš ili kažeš ne može biti opravdanje da te netko udara ili vrijeđa. Budući da si navela da su ti roditelji rastavljeni, zanima me s kim trenutno živiš i je li tvoja mama upoznata s načinom na koji se tata ponaša prema tebi. Mislim da je važno da joj kažeš što ti se događa jer je ona, kao odrasla osoba, odgovorna zaštititi te i osigurati da budeš sretna i sigurna. Upravo zato me zanima kakav odnos imaš s mamom, imaš li povjerenja u nju i osjećaš li da joj možeš ispričati što ti se događa. S obzirom na tatino ponašanje i mogućnost da te ponovno ugrozi, postoji mogućnost da se o tome obavijesti Centar za socijalnu skrb. U tom slučaju, socijalni radnik bi istražio što se točno događa u vašoj obitelji, te ako procijeni da je tvoja dobrobit narušena, Centar bi izrekao neku od mjera koje se izriču u takvim slučajevima. To može biti mjera kojom se određuje da tvoj tata treba pohađati školu za roditelje u kojoj bi ga podučili prikladnijim roditeljskim postupcima, mjera postavljanja nadzora nad tvojim provođenjem vremena s tatom ili nešto drugo što procijene da bi bilo od pomoći . Što se tiče vršnjačkog nasilja koje si doživjela, vjerujem da ti nije lako, da te taj događaj pogodio i žao mi je što ti se to dogodilo. Situacija koju si opisala, kada te dečko iz škole udario u sljepoočnicu, je u potpunosti neprihvatljiva i ne mogu niti zamisliti kako si se osjećala nakon toga. Nadam se da si sada dobro, da te ne boli ta povreda i da se tako nešto više neće ponoviti. Pitam se je li to bio jedini takav događaj ili ti se tako nešto češće događa. Također, pitam se jesi li dobila liječničku pomoć nakon toga. Zanima me i kako se ostali vršnjaci ponašaju prema tebi, imaš li neke prijatelje koji bi ti mogli pružiti podršku i biti tu za tebe u teškim trenucima. U ovakvim situacijama škola je dužna reagirati pa mi je žao da je tvoje iskustvo bilo drukčije. Unatoč tome, mislim da bi bilo dobro da ispričaš to što se dogodilo nekome iz škole u koga imaš povjerenja, na primjer razredniku, nekome od nastavnika, psihologu ili pedagogu. Također, bilo bi dobro da, ako već nisi, taj događaj ispričaš i nekoj odrasloj osobi iz svoje okoline kojoj vjeruješ (to može biti tvoja mama, mama ili tata neke od prijateljica, neki susjed, rođak i slično). Odrasla osoba bi te mogla zaštititi, pružiti ti podršku, a postoji i mogućnost da o svemu tome obavijesti ravnatelja u školi. Ravnatelj je u tom slučaju dužan reagirati u roku od dva tjedna, a ako ne reagira, školi se tada može pozvati prosvjetna inspekcija koja osigurava da se zaštite sva djeca. S obzirom na to da si napisala da te muče različite neugodne emocije, mislim da bi ti koristio razgovor sa psihologom, primjerice to može biti školski psiholog u školi koju pohađaš. Budući da si napisala da te od svih teškoća najviše muči to što se osjećaš depresivno, psiholog bi s tobom mogao proraditi na koji se način možeš nositi s tim neugodnim emocijama, što možeš učiniti da te one ne preplave te da se osjećaš bolje. Pitam se kako ti se čini ta ideja i imaš li neke dvojbe i strahove oko toga da se obratiš psihologu za razgovor. Psihologu možeš podijeliti sve što proživljavaš i što te brine, od neugodnih misli, preko zlostavljanja i nasilja koje proživljavaš i on može puno toga poduzeti da ti pomogne. Pitam se kako ti se čini sve ovo što sam ti napisala. Djeluje mi kao da si trenutno u teškoj situaciji, da te muči više različitih poteškoća i da imaš potrebu da te netko sasluša, razumije i pruži ti podršku. Ako su ti potrebne podrška i razumijevanje, možeš nazvati i Hrabri telefon. Hrabri telefon je besplatna i anonimna linija koja pruža podršku djeci i roditeljima. Možeš nas nazvati svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broj 116111, ili nam se javiti putem chata, koji je otvoren svaki radni dan od 15 do 19 sati. Također, možeš nam poslati e-mail na adresu savjet@hrabritelefon.hr, a u tom slučaju odgovorit ćemo ti u roku od tri dana. Važno mi je naglasiti da, iako je linija anonimna, ako procijenimo da je nečiji život u opasnosti, odgovorni smo obavijestiti nadležne institucije. Voljela bih da nam se javiš jer mi je stalo da ti bude bolje. Želim ti puno sreće i nadam se da sam ti pomogla ovim odgovorom. Puno toplih pozdrava, šalje ti tvoj Hrabri telefon.