Draga Veki, ovim ti putem želim zahvaliti što si nam se obratila i podijelila svoje brige. Vjerujem da nije bilo lako javiti se nekome pa stoga želim pohvaliti tvoju hrabrost i snagu da napraviš ovaj prvi korak i podijeliš s nama svoje emocije i razmišljanja. Iz toga vidim tvoju želju za promjenom i volju da nešto poduzmeš kako bi ti bilo bolje. U svom si upitu spomenula brige s kojima se svakodnevno susrećeš. Ako sam dobro razumjela, trenutno si u osnovnoj školi u kojoj doživljavaš vršnjačko nasilje, točnije ismijavanje od strane vršnjaka. Također, kažeš kako se kod kuće susrećeš s obiteljskim problemima i da zbog brata i sestre često plačeš, dok u školi prikrivaš emocije s kojima se nosiš i nastojiš se činiti sretnom. Kažeš i da si već jednom mijenjala osnovnu školu, a da ćeš uskoro upisati srednju. Drago mi je čuti da s mamom imaš super odnos, ali me brine kad kažeš da ponekad poželiš da te nema i da je tvoj život katastrofa. Vjerujem da se situacije kroz koje prolaziš ponekad čine nerješive i da ti se javljaju osjećaji poput tuge, potištenosti, pa i ljutnje. Navela si da si ponekad anksiozna i želim ti reći da je uobičajeno da se svi ti osjećaji i stanja javljaju u situacijama kada smo izloženi stresu ili bilo kojem drugom neugodnom događaju. Drago mi je da si u takvim situacijama prepoznala važnost obraćanja nekome i želim da znaš da se s tim teškoćama ne trebaš nositi sama, da se na njima uvijek može raditi i da se situacija koja te brine može promijeniti. Žao mi je čuti da u školi doživljavaš ismijavanje od strane drugih vršnjaka i vjerujem da se zbog toga osjećaš tužno, ljuto, a ponekad i bespomoćno. Znaj da nisi kriva za to što ti se događa i da ničim nisi zaslužila da se netko prema tebi odnosi na taj način. Škola je mjesto na kojem bi se svi učenici trebali osjećati zaštićeno i sigurno te nitko ne bi trebao doživljavati uvrede, vrijeđanja ili bilo kakav drugi oblik nasilja. Takva ponašanja nisu u redu i važno ih je što prije zaustaviti. Najčešće su upravo te osobe koje vrše nasilje nesigurne i pokušavaju svoju moć ostvariti na takve načine te si daju pravo za to. Ono što moram pohvaliti je tvoja hrabrost s kojom si se nama javila i koja ti je snažna osobina u suočavanju s ovim problemom. Pitam se kako ostali učenici reagiraju na ismijavanja te postoji li u razredu netko blizak s kim bi mogla o tome razgovarati. Isto tako, zanima me jesi li sa svojom mamom ili nekom drugom bliskom osobom pričala o situacijama koje te muče. Razgovor s osobama od povjerenja može pomoći u olakšavanju briga i često je to prvi korak u rješavanju istih. Iako se ponekad može javiti strah od razgovora, važno je imati na umu da postoje ljudi kojima je stalo i koji ti mogu pomoći i pružiti podršku. Kao što si navela ove brige nama, važno je i da pronađeš neku odraslu osobu u svojoj okolini kojoj ćeš se povjeriti. Odgovornost za zaustavljanje nasilja uvijek imaju odrasli i postoje koraci koje oni mogu poduzeti kako bi se nasilje zaustavilo i kako bi se ti osjećala zaštićeno. Također, ako se osjećaš ugodno, možeš pokušati izraziti svoje misli i osjećaje osobama koje te ismijavanju. Iako se može činiti teško razgovarati s njima i osjećaš strah kada zamisliš tu situaciju, znaj da je važno zauzeti se za sebe i dati drugoj osobi do znanja kako se osjećamo u tim situacijama. Ono što ti može pomoći u razgovoru s njima su JA – poruke u kojima prvo osobi kažemo kako se osjećamo zbog nekog ponašanja, zatim navedemo radnju zbog koje se tako osjećamo te za kraj navodimo prijedlog novog ponašanja. U tvojim okolnostima bi to moglo izgledati tako da im kažeš da se u situacijama kada te ismijavaju osjećaš tužno, ljuto ili razočarano te da bi voljela kada bi to prestali raditi. Također, na stranici Hrabrog telefona možeš pronaći članak u kojem se nude savjeti mladima koji se nose s nasiljem među vršnjacima pa i tu možeš vidjeti na koje načine je moguće suprotstaviti se osobi koja vrši nasilje (https://djeca.hrabritelefon.hr/clanci/kako-se-obraniti-od-nasilja-medu-djecom/). Ove ideje možda neće pomoći da nasilje odmah prestane, ali vjerujem da će ti pomoći da se osjećaš snažnije i sigurnije. Uz teškoće iz škole navodiš i probleme u obitelji. Obitelj je mjesto sigurnosti i ljubavi, ali se ponekad svi članovi ne slažu jednako i može doći do nerazumijevanja i nesuglasica. Žao mi je čuti da se u školi trudiš biti sretna, a kad stigneš kući da se svakodnevno javi bol i plač. Vjerujem da je teško nositi se s tim i pretvarati se da je sve u redu. Ono što mi je drago čuti je da s mamom imaš dobar odnos, a pitam se koje situacije s bratom i sestrom dovode do toga da se javljaju teškoće. Jednako kao i s vršnjacima, i u obitelji imaš pravo jasno izraziti svoje osjećaje. Budući da si s mamom u dobrom odnosu, možeš se za početak njoj obratiti oko stvari koje te brinu u obitelji kako bi dobila ohrabrenje i podršku za razgovor s ostalim članovima. S obzirom na to da se trenutno suočavaš s više teškoća, potičem te da se obratiš djelatniku stručne službe, psihologu ili pedagogu koji rade u tvojoj školi, a čija je dužnost stati na kraj bilo kojem obliku nasilja i osigurati svakom učeniku zaštitu kada je u pitanju tvoja situacija u školi. Jednako tako, njemu se možeš povjeriti i oko ostalih teškoća vezanih uz obitelj i osjećaje s kojima se nosiš, kao što su tuga, potištenost i drugi. Iako ti taj razgovor možda zvuči zastrašujuće, znaj da su oni tu da te saslušaju i pruže ti pomoć i podršku koju zaslužuješ. Pitam se što misliš o toj ideji. Za kraj bih te još jednom htjela pohvaliti na tvojoj hrabrosti što si poduzela ovaj korak i podijelila svoje brige s nama. Želim da znaš da nisi sama i da je Hrabri telefon uvijek tu ako ti zatreba savjet, pomoć ili podrška u bilo kojoj situaciji u tvome životu. Stalo nam je da ti bude bolje. Ako se poželiš ponovno javiti, možeš to napraviti ovim putem, nazvati na besplatnu savjetodavnu liniju za djecu svakim radnim danom od 9 do 20 na broj 116 111 ili se javiti putem chat-a Hrabrog telefona svakim radnim danom od 15 do 19 sati. Šalje ti puno snažnih i hrabrih zagrljaja, tvoj Hrabri telefon