Draga djevojko, prvo ti želim zahvaliti što si nam se obratila za pomoć i time ukazala svoje povjerenje. Vjerujem da je za to trebalo hrabrosti te bih te voljela pohvaliti zbog toga. Ako sam dobro razumjela, već tri godine doživljavaš zadirkivanje na račun svoga izgleda. Kažeš da su te prvo zadirkivali nazivajući te debelom, a sada te, nakon što si smršavila, zadirkuju da si mršava. Navodiš da ne znaš što više napraviti po tom pitanju te da si jedno vrijeme imala suicidalne misli i bila u bolnici. Osjećaš da se nemaš kome povjeriti, iako si dojma da imaš dosta prijatelja. Također, kažeš da si se prestala družiti s najboljom prijateljicom jer te i ona ponižavala. Zaista mi je žao čuti što već tri godine doživljavaš posramljivanje na račun svoga izgleda. Ne mogu ni zamisliti kako ti je nositi se s time sama i da pritom imaš osjećaj da nemaš s kime razgovarati o tome. Moram priznati da me posebice zabrinulo pročitati da su ti se javljale suicidalne misli. Spomenula si da si zbog toga bila u bolnici, pa se pitam jesi li tada bila hospitalizirana. Isto tako, zanima me i kako se sada osjećaš te posjećuješ li i dalje nekog stručnjaka mentalnog zdravlja. Rastužuje me i to što te prijateljica koju smatraš najboljom zadirkivala. Vjerujem da ti nije bilo lako doživjeti takvo što od osobe za koju si smatrala da ti je bliska i u koju si imala povjerenja da će ti biti podrška u teškim trenucima. Ponašanja koja doživljavaš od svojih vršnjaka nazivaju se verbalno vršnjačko nasilje ili bullying, a uključuju vrijeđanje, ruganje i nazivanje pogrdnim imenima. Verbalno nasilje može se javiti istovremeno s drugim oblicima nasilja poput isključivanja iz društva ili iz grupa, ogovaranja ili ignoriranja. Djeca koja doživljavaju bullying često osjećaju strah, tugu, krivnju, bespomoćnost i napetost te imaju različite načine suočavanja s ovim problemom. Želim da znaš da ti nisi kriva i ničim nisi mogla zaslužiti takvo ponašanje svojih vršnjaka te se s ovim problemom ne moraš suočavati sama. Iako ti situacija sada možda djeluje bezizlazno, važno mi je da znaš da se ona može promijeniti i da se takva ponašanja tvojih vršnjaka mogu spriječiti. Za početak, ono što možeš napraviti u situaciji kada si izložena bullyingu je da se hrabro i jasno zauzmeš za sebe. Imaš pravo reći vršnjacima da želiš da prestanu i da ne želiš da ti se obraćaju na taj način. Možeš im reći i kako se osjećaš kada ti govore takve riječi te ih zamoliti da promijene svoje ponašanje, pritom koristeći rečenice poput „Želim da me prestaneš zadirkivati. Osjećam se loše kada to radiš“. Možeš također pokušati ignorirati zadirkivanje čime ćeš pokazati da te ono ne uznemiruje i da ne pridaješ značaj onome što ti govori te da te riječi ne utječu na tebe. Ako je moguće, otiđi iz situacije u kojoj si ugrožena i pronađi odraslu osobu kojoj se možeš povjeriti. Pitam se imaš li neku prijateljicu ili prijatelja s kojom se osjećaš ugodno i koja te ne zadirkuje. Korisno je razvijati takav odnos jer ti to može pomoći da rjeđe razmišljaš o negativnim situacijama s kojima se susrećeš. Također, potaknula bih te da se što više baviš aktivnostima i hobijima u kojima uživaš ili si u njima dobra. Na taj način gradiš svoje samopouzdanje i učiš koliko vrijediš bez obzira na to što netko drugi govori o tebi. Nažalost, baš svatko može postati žrtva bullyinga jer vršnjaci koji se nasilno ponašaju obično proizvoljno pronađu nešto na što će se fokusirati – to može biti boja kose, odjeća koju nosiš, izgled tijela, dobivanje dobrih ili loših ocjena. Važno mi je da znaš da bez obzira na to koju izliku koristili, nasilje nikada nije u redu i nitko te nema pravo povrijediti. Nijedna odlika tvog izgleda ili ponašanja ne zaslužuje da ti se netko ruga. Također je važno da upamtiš da nisi kriva za zadirkivanje koji ti se događa. Ove ideje ti mogu pomoći da se osjećaš malo bolje, no za rješenje ovih teškoća važno je da nisi sama i da imaš pomoć odraslih. Budući da ih nisi spomenula, pitam se kakav je tvoj odnos sa roditeljima i obitelji te pomažu li ti oni da se nosiš sa verbalnim nasiljem koje ti se događa. Obitelj bi trebala biti mjesto gdje se osoba osjeća sigurno i zaštićeno te gdje može dobiti podršku. Ako to nisi spremna podijeliti s njima, pitam se imaš li u okolini neku drugu odraslu osobu kojoj bi se mogla povjeriti. To može biti tvoj djed, baka, starija braća, teta ili netko drugi. Također, možeš se obratiti stručnjacima u školi (razredniku, nastavniku, psihologu ili pedagogu) jer oni imaju dužnost i odgovornost zaštititi te od nasilnog ponašanja ostalih učenika. Vjerujem da u tvojoj okolini postoje osobe kojima je stalo zaštititi te i poduzeti mjere kako bi se osjećala sigurno te da ćeš uz trud i njihovu podršku s vremenom biti bolje. Voljela bih čuti što misliš o ovim prijedlozima i jesi li neki od njih isprobala. Važno mi je da znaš da se ne trebaš sama nositi s ovim teškoćama i da je Hrabri telefon tu za tebe. Možeš nam se ponovno javiti ovim putem, na liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 radnim danima od 9 do 20 sati, putem e-mail-a savjet@hrabritelefon.hr ili putem chata Hrabrog telefona koji je otvoren svaki radni dan od 15 do 19 sati. Nadam se da se uskoro čujemo. Želim ti puno hrabrosti i snage! Veliki pozdrav šalje ti, tvoj Hrabri telefon.