Draga Antonija, prije svega ti zahvaljujem na ukazanom povjerenju. Ponekad je lakše otvoriti se osobama koje su proživjele (ili i dalje proživljavaju) slične teškoće i probleme. Meni je drago da si i ti pronašla osobu zbog koje si lakše progovorila o svojoj situaciji. Ako sam te dobro razumjela, već dvije godine proživljavaš stanje koje nazivaš depresijom, a uključuje osjećaje tuge i boli, zatvaranje u komunikaciji, plakanje i samooozljeđujuće ponašanje. Prema mojem shvaćanju, ni sama nisi potpuno sigurna koji je uzrok tomu, odnosno čemu bi pripisala ta ponašanja i osjećaje, a želiš pronaći snagu da to prevladaš. S obzirom na to da doba adolescencije, u koju si ti tek zakoračila, predstavlja jedno od najburnijih razdoblja života koje donosi brojne promjene na tjelesnom, psihičkom, emotivnom i socijalnom planu, nerijetko je teško razlučiti koje su promjene dio uobičajenog procesa razvoja i sazrijevanja, a koje proizlaze iz nekih dubljih problema i teškoća, poput depresije. Upravo zbog brojnih promjena i kriza koje adolescencija nosi, pojava depresivnog raspoloženja može biti češća u ovom razdoblju. Adolescencija predstavlja prijelazno razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi, koje nosi brojne izazove u traženju vlastitog identiteta, a s kojima se ponekad teško nositi. No, dok su povremena tužna raspoloženja i burne emocionalne reakcije prirodan dio adolescencije, depresija je ozbiljno stanje koje može uvelike narušiti svakodnevno funkcioniranje u obitelji, školi i društvu te ostaviti ozbiljne posljedice kako na naše psihičko zdravlje, tako i na tjelesno. U svojem si upitu navela kako si u nekoliko navrata pokušala sebi naštetiti kroz rezanje po tijelu. Moram priznati kako me je to zabrinulo. Navela si i da su razlog tom ponašanju drugi ljudi koji ne zaslužuju tvoju bol. Ovim putem želim potvrditi ono što si i sama navela i poručiti ti kako nitko ne zaslužuje takvu bol i ništa nije vrijedno takvog čina samopovređivanja. Čitajući tvoj upit, stekla sam dojam da se osjećaš bespomoćno u nošenju s boli koju su ti prouzročili drugi ljudi. Pitam se koji su to ljudi i na koji način su ti nanijeli bol. Ponekad je samoozljeđivanje pokušaj da se tijelo dovede u ravnotežu nakon neugodnih i uznemirujućih osjećaja. Ta se potreba može pojaviti zato što ozljede potiču izlučivanje kemijskih spojeva koje tijelo inače proizvodi kako bi umanjilo bol. Kada pitaju tinejdžere kako to da si nanose ozljede, većina kaže da takvo ponašanje pomaže u reguliranju osjećaja poput tuge, boli, bijesa, usamljenosti i odbačenosti. Ako je to slučaj kod tebe, želim ti reći kako postoje drugi, bezopasni i primjereniji načini na koje možeš regulirati takve emocije, jer svako nanošenje ozljeda samome sebi nosi veliki rizik za tvoje zdravlje. Zato te upućujem na tekst Hrabrog telefona https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/clanci/samoozljedivanje-kako-si-pomoci/. Tu ćeš saznati više o tome što sve možeš raditi umjesto da se samoozljeđuješ. Samozljeđivanje je često povezano s depresivnim raspoloženjima, koje prepoznaješ kod sebe. Procjenu o tome radi li se o depresiji kod osobe donosi tim koji se sastoji od različitih stručnjaka za mentalno zdravlje, primarno psihologa i psihijatra. Na njih te može uputiti i obiteljski liječnik. Na depresiju mogu ukazivati razni simptomi. Neki od njih su sljedeći: osjećaj beznađa, praznine, promjene u navikama spavanja, manjak apetita, umor, iscrpljenost, nesposobnost koncentracije i donošenja odluka, gubitak zadovoljstva i interesa za aktivnosti koje su osobu prije veselile, razdražljivost, povlačenje iz društva, misli o smrti i samoubojstvu koje se vraćaju i tako dalje. Pitam se prepoznaješ li neki od gore navedenih simptoma kod sebe. Naročito ozbiljan znak su suicidalne misli i ideje jer osobu mogu najviše ugroziti. Pitam se jesu li se tebi ikad javile takve misli ili ideje. Ako dobiješ ikad ideju ili potrebu da si učiniš nešto nažao, potičem te da nazoveš Centar za krizna stanja i prevenciju suicida na broj telefona 01 2421 603, na čijoj su liniji 0-24 dostupni stručnjaci za takve situacije. Vjerujem da nije jednostavno nositi se s osjećajima koje opisuješ, no želim da znaš u tome ne trebaš biti sama. Pitam se je li ovo prvi put da si se nekome povjerila o tome što proživljavaš tijekom posljednje dvije godine. Svaki problem je lakši kada se s nekim podijeli, a meni je drago da si odlučila o svojem progovoriti. U tome vidim hrabrost, kapacitet i želju za promjenom, koja ti zasigurno treba. Ponekad je teško razumjeti što ti se događa i potražiti pomoć. Možda si nekad dobila poruku „da se trgneš“ ili „da se oraspoložiš“, a tebi zapravo to i nije bilo baš prirodno i imaš dojam da moraš pred drugima glumiti sreću. Odrasli to nekad rade jer ne shvaćaju u potpunosti što je depresija. Osobi koja to nikad nije doživjela može biti teško shvatiti kako se osjeća tinejdžer koji pati od depresije. Stoga je važno potražiti pomoć stručnjaka koji ti može pružiti potrebnu podršku i tretman. Zato bi dobro da porazgovaraš s nekim o tome kako se osjećaš. Možeš se obratiti svojim roditeljima, školskom psihologu ili drugom stručnjaku u školi te svojem liječniku obiteljske medicine. Također, možeš nazvati i besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona na broj 116 111. Na liniji, koja je otvorena svim radnim danima od 9 do 20 sati, možeš s našim volonterima detaljnije porazgovarati o svemu što proživljavaš. Ako ti je ugodnije komunicirati pisanim putem, možeš nam se javiti i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr ili putem chat-a dostupnog svakim radnim danom od 15 do 19 sati. Želim ti puno snage i hrabrosti, koji si već sada pokazala, u daljnjem rješavanju tvojih problema te se nadam tvojem ponovnom javljanju. Veliki pozdrav, tvoj Hrabri telefon