Draga Lena, hvala ti što si nam svojim javljanjem ukazala povjerenje. Vjerujem da nije bilo lako pisati o teškoćama koje doživljavaš i želim te pohvaliti što si se odlučila na taj korak. To mi govori da si zrela djevojka koja zna procijeniti da se nalazi u situaciji kad su joj potrebne pomoć i podrška. Kažeš da unazad tri mjeseca liječiš palac desne ruke te da si s obzirom na to pošteđena pismenih ispita. Spomenula si da te vršnjaci iz razreda zbog toga optužuju da si lažljivica i upućuju ti ružne šale. Uz to, opisuješ da se ponekad znaš povući u sebe, biti bezvoljna, tužna, nervozna i loše volje bez razloga. Zbog toga imaš dojam da patiš od depresije. Kažeš da si svoje teškoće podijelila s prijateljicom, ali da ti to nije pomoglo. Žao mi je čuti da doživljavaš neprimjerena ponašanja od strane vršnjaka. Vjerujem da to u tebi budi osjećaje tuge, ljutnje, usamljenosti ili povrijeđenosti. Važno mi je odmah na početku ti reći da takva ponašanja nisu u redu i da ih nikako nisi zaslužila. Ponekad osobe koje doživljavaju takvo nešto imaju osjećaj krivnje i bitno mi je naglasiti da nisi kriva za to što ti se događa niti si to ikako mogla izazvati. Pitam se koliko vršnjačko nasilje traje, odnosno je li se događalo i prije problema s palcem. Isto tako, zanima me zna li netko od odraslih u tvojoj okolini što se događa. Razumljivo je ako ti razgovor o toj temi s drugima izaziva neke brige ili ti je neugodno započeti razgovarati. Pitam se pada li ti na pamet neka odrasla osoba s kojom bi ti o tome bilo ugodno razgovarati i u koju imaš povjerenja. Primjerice, netko od tvojih roditelja ili neka druga odrasla osobe iz šire obitelji, nastavnik, netko od stručnih suradnika u školi kao što su psiholog ili pedagog. Iako razgovor s vršnjacima može pomoći da se osjećaš bolje i da netko čuje tvoje brige, najvažnije je da netko od odraslih čuje što se događa kako bi mogli poduzeti potrebne korake s ciljem zaustavljanja nasilja. Oni imaju odgovornost brinuti za tvoju sigurnost i dobrobit. Primjerice, školski psiholog može pričati s osobama koje vrše nasilje i ukazati na štetnost takvog ponašanja. Isto tako, može razgovarati s tobom kako bi ti pomogao u nošenju s ovom situacijom i neugodnim emocijama koje ti se javljaju. Pitam se što misliš o toj ideji. Osim toga, predlažem ti i da pročitaš članak na sljedećem linku gdje možeš pronaći neke ideje što možeš učiniti u situacijama kad doživljavaš vrijeđanje od strane vršnjaka https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/clanci/kako-se-suociti-s-bullyingom/. Mislim da ti to može pomoći da se zauzmeš za sebe i na taj način pokažeš vršnjacima da to što rade nije u redu i da ne želiš i dalje trpjeti da se tako odnose prema tebi. Spomenula si da doživljavaš intenzivne osjećaje tuge i da to zna biti izraženo u tolikoj mjeri da se počneš samoozljeđivati po rukama i glavi, što me zabrinulo. Vjerujem da se u tim trenucima osjećaš preplavljeno i da ne znaš što učiniti kako bi ti bilo bolje. Važno mi je reći da je takvo ponašanje štetno i da može samo kratkoročno olakšati nošenje s teškim situacijama. Pitam se jesi li primijetila da ti u tim trenucima pomaže nešto drugo što te ne povrjeđuje i ne šteti ti. Primjerice, neka nam djeca i tinejdžeri znaju reći da im pomaže slušanje glazbe, tjelesna aktivnost, zapisivanje svojih misli u dnevnik, gledanje omiljene serije i slično. Zanima me jesi li nešto od toga pokušala. To ti može pomoći da pomakneš pažnju na nešto drugo što nisu brige, teškoće ili želja za samoozljeđivanjem. Spomenula si da boluješ od depresije pa se pitam je li to nešto što si sama zaključila ili ti je to rekao stručnjak za mentalno zdravlje, poput psihologa ili psihijatra. U situacijama kad se osobe susreću s teškim situacijama, osjećaju se beznadno i bespomoćno, važno je potražiti pomoć kako bi se situacija promijenila. Primjerice, ranije sam ti spomenula psihologa koji je stručnjak u proučavanju načina na koji se ponašamo, mislimo i osjećamo. Tebi može pomoći u brizi oko problema, u nošenju s teškim situacijama i razumijevanju vlastitih i tuđih osjećaja te ti pomoći da se prestaneš samoozljeđivati. Možeš se javiti psihologinji u školi ili zamoliti svoje roditelje da odete kod tvoje liječnice opće prakse i zatražite uputnicu za psihologa u bolnici. Voljela bih čuti što misliš o svemu što sam ti napisala. Želim te još jednom pohvaliti što si se odvažila potražiti pomoć. Time si već učinila važan korak na putu da se osjećaš bolje i da se nasilje zaustavi. Vjerujem da ćeš uz podršku i pomoć s vremenom u tome i uspjeti. Isto tako, znaj da smo tu za tebe. Možeš nam se javiti na našu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 radnim danima od 9 do 20 sati, na chat radnim danim danima od 15 do 19 sati ili na e-mail savjet@hrabritelefon.hr Želi ti puno sreće i šalje tople pozdrave, tvoj Hrabri telefon Draga Lena, hvala ti na javljanju i ukazivanju povjerenja. Na tvoj upit će odgovoriti stručnjaci s Hrabrog telefona te njihov odgovor možeš očekivati unutar tri radna dana. Ako ti je potrebno dobiti pomoć i podršku što prije, potičemo te da nazoveš liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 koja je otvorena svaki radni dan od 9 do 20 sati. Javiti im se možeš i putem chat-a koji je otvoren svaki radni dan od 15 do 19 sati.