Draga prijateljice Hrabrog telefona, hvala ti na povjerenju koje si nam ukazala svojim javljanjem. Prije svega, želim te pohvaliti na hrabrosti da podijeliš s nama svoje brige i ispričaš svoju obiteljsku situaciju. Vjerujem da to nije bilo ni malo lako te mislim da si svojim javljanjem pokazala zrelost i želju za time da se stvari promijene što mi je drago vidjeti. Kažeš kako su se tvoji roditelji razveli i da to nije proteklo mirno, već da su govorili loše jedno o drugome. Opisuješ kako se od tad osjećaš depresivno i samoozljeđuješ se. Kažeš kako brat zna za tvoje samoozljeđivanje i ucjenjuje te da će to podijeliti s mamom, a to u tebi izaziva strah jer misliš da bi te ona zbog toga tukla. Spominješ i teškoće s vršnjacima, poput toga da se svađate i da nemaš povjerenja u njih. Vjerujem da ti je teško nositi se sa situacijama koje si opisala. Razvod roditelja i njihovo neslaganje, kao i osjećaj da se ne možeš povjeriti drugima, vjerojatno su izazvali u tebi različite neugodne emocije poput tuge, straha i usamljenosti. Zabrinulo me što si napisala da se zbog toga osjećaš depresivno i da se samoozljeđuješ te da si u strahu da će te mama tući ako sazna za to. Ne mogu ni zamisliti kako ti je nositi se sa svime, posebice ako ne nailaziš na podršku od osoba od koje bi je trebala imati. Druga djeca koja nam se javljaju, često nam pišu kako se samoozljeđuju kada se ne mogu nositi sa teškim emocijama, žele osjetiti nekakvo olakšanje ili na taj način skrenuti misli s briga koje im se javljaju. Pitam se u kojim situacijama ti to radiš, na koji način i koliko dugo to traje. Samoozljeđivanje može dovesti samo do kratkoročnog olakšanja, a to se događa jer se tad izlučuju kemijski spojevi koje naše tijelo proizvodi da bi umanjilo bol. Vjerujem da ti na neki način donosi olakšanje, ali ono je dugoročno opasno i važno mi je da znaš kako postoje druge aktivnosti koje možeš raditi kada se ne osjećaš dobro i želiš se ozlijediti, a koje ne uključuju ponašanja koja te na bilo koji način mogu povrijediti ili ugroziti. Kada pomisliš na samoozljeđivanje, možeš se pokušati baviti nekim drugim aktivnostima kao što su slušanje glazbe, udaranje jastuka, crtanje ili nešto drugo što te opušta. Pitam se jesi li primijetila da postoji još nešto što ti pomaže u situacijama kad se osjećaš loše. Više ideja o tome što raditi umjesto samoozljeđivanja, možeš pronaći na poveznici: https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/clanci/samoozljedivanje-kako-si-pomoci/udaranja. Ovo su neke ideje koje ti mogu pomoći, ali kako bi ti dugoročno bilo bolje važno je potražiti stručnu pomoć. Isto tako, napisala si da te strah da mama sazna za samoozljeđivanje jer vjeruješ da će te tući zbog toga, što me zabrinulo. Pitam se je li već tako reagirala u sličnim situacijama. Naime, važno mi je da znaš kako nikako ne zaslužuješ da te netko tuče i da ne postoji opravdanje za takvo ponašanje. Roditelji su osobe koje ti trebaju pružiti ljubav, podršku i razumijevanje. Iz ovog što si napisala, čini mi se da si izložena neprimjerenom ponašanjima roditelja poput uvreda i svađa. Ne mogu ni zamisliti kako ti je slušati da jedno o drugome na takav način govore. Znaj da to nije u redu i da bi odrasli svoje sukobe trebali rješavati bez izlaganja i uključivanja djece u iste. Pitam se kakav odnos inače imaš s njima i jesi li podijelila s njima da te to brine i smeta ti. Isto tako, žao mi je čuti da se često svađaš sa svojim prijateljima. Pitam se na koji način si razgovarala s njima o tome što su izdali tvoje povjerenje. Želim da znaš da zaslužuješ prijatelje kojima možeš vjerovati i s kojima možeš podijeliti što te smeta. Najvažniji korak koji ti predlažem je da se obratiš odrasloj osobi kada ti je teško kako bi ti bila podrška i zajedno s tobom osmislila plan što poduzeti kako bi ti bilo bolje. Pitam se pada li ti na pamet netko iz tvoje okoline u koga imaš povjerenja. Vjerujem da ti se može javiti strah pričanja sa odraslom osobom, no to je prvi korak u tome da se osjećaš bolje, a uloga odraslih je da budu tu za tebe, pomognu ti u takvim situacijama i brinu za tvoju dobrobit i sigurnost. Primjerice, u situacijama poput tvoje mislim da je bitno potražiti pomoć stručnjaka, poput psihologa. On je stručnjak u proučavanju načina na koji se ponašamo, mislimo i osjećamo, a pruža pomoć u brizi oko problema, u nošenju s teškim situacijama i razumijevanju vlastitih i tuđih osjećaja. Voljela bih čuti što misliš o tome. Važno mi je da znaš da nisi sama i da smo tu za tebe. Voljela bih da razmisliš kome se možeš još obratiti u svojoj okolini te da nam javiš što si odlučila. Učinila si veliki korak za sebe što si nam se javila i nadam se da ćemo naći zajedno rješenje kako da se osjećaš bolje i dobiješ podršku koju zaslužuješ. Možeš nam se ponovno javiti ovim putem ili na liniju za djecu na broj 116 111, svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Ako ti je draže pisati, možeš se javiti na chat, radnim danima od 15 do 19 sati. Želim ti puno snage i hrabrosti! Puno toplih pozdrava ti šalje, tvoj Hrabri telefon