Draga Jana, prije svega te želim pohvaliti što si skupila hrabrosti da nam se obratiš i zahvaliti ti na ukazanom povjerenju. Prvi korak je često ujedno i najteži pa mi je drago vidjeti da si ga napravila. Ako sam te dobro shvatila, kažeš da doživljavaš nasilje od strane svojih vršnjaka koji ti upućuju negativne komentare i šire neistine o tebi. Kad kažeš da ti zlostavljanje i psihičko nasilje nisu strana tema, pitam se misliš li tada isključivo na ovo u školi ili si ga iskusila i u nekim drugim odnosima. Kažeš kako se osjećaš kao da nemaš prave prijatelje i da nemaš dojam da se možeš povjeriti roditeljima jer misliš da oni tvoje poteškoće ne bi shvatili ozbiljno. Osim toga, navodiš i kako si se u prošlosti samoozljeđivala i kako ti sve što doživljavaš stvara potrebu da se ponovno samoozljeđuješ. Želim ti reći da mi je žao što doživljavaš vršnjačko nasilje i što te to čini nesigurnom. Ne mogu ni zamisliti koje ti se neugodne emocije javljaju i koliko te riječi i ponašanja tvojih vršnjaka bole. Važno mi je reći da nijedna osoba, pa tako ni ti, ne bi smjela biti žrtva nasilja i da zaslužuješ odrastati u sigurnom i prijateljskom školskom okruženju. Drago mi je što si se obratila Hrabrom telefonu i voljela bih da zajedno pokušamo smisliti načine koji bi ti pomogli u nošenju s ovom situacijom, a pritom bih započela sa samoozljeđivanjem. Samoozljeđivanje, odnosno namjerno nanošenje boli i štete vlastitom tijelu se nerijetko javlja kao reakcija na uznemirujuće ili stresne situacije. Osobe doživljavaju emocije s kojima se teško nositi i traže način da ih oslobode pa mogu koristiti metode koje su nekonstruktivne, ali i opasne. Kad kažem da samoozljeđivanje nije konstruktivno, pritom mislim da je mogući osjećaj smirivanja ili oslobađanja od intenzivnih i bolnih emocija koji vjerojatno doživljavaš kada si nešto napraviš samo prividan i privremen - neugodne emocije često se ponovno vrate. Kad kažem da je samoozljeđivanje opasno, mislim na to da kod samoozljeđivanja uvijek postoji prijetnja da si napraviš nažao više nego što si planirala i da to dovede do ozbiljnih ozljeda. Zbog tvoje sigurnosti i emocionalne dobrobiti, voljela bih ti predložiti jedan projekt. Zove se projekt leptirića, a izgleda tako da, kada osjetiš potrebu za samoozljeđivanjem, uzmeš flomaster ili kemijsku i nacrtaš leptira na ruku. Tom leptiru zatim daš ime - imenuj ga prema nekome dragom, nekome tko te voli i želi da se osjećaš dobro. Dok leptir „živi” na tvojoj koži, nemoj se samoozljeđivati jer u suprotnom on više neće živjeti. On sam mora izblijediti, ali kad god poželiš možeš nacrtati novog. Ako se u periodu dok leptirić „živi” na tebi budeš osjećala ljuto ili potišteno, predlažem ti da pokušaš naći načine da te emocije izraziš na neki drugi način - možeš ih na primjer napisati na papir kao da pišeš dnevnik pa taj papir rasparati, pustiti si glazbu koja odgovara tvom raspoloženju, skakati, udarati jastuk ili otići pod snažan mlaz vode u tušu i izmjenjivati malo hladniju i malo topliju vodu. Bitno je naći aktivnosti kojima ne ugrožavaš svoju sigurnost, a daš svejedno oduška emocijama. Na našoj stranici (https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/clanci/samoozljedivanje-kako-si-pomoci/) imamo još neke aktivnosti koje možeš istražiti. Što se tiče vršnjačkog nasilja , želim ti reći da je važno potražiti pomoć jer je odgovornost odraslih u tvom životu osigurati da odrastaš u sigurnoj i zaštićenoj okolini. Pitam se doživljavaš li nasilje uživo, na internetu te idu li osobe koje vrše u istu školu kao ti. Kažeš kako tvoji roditelji misle da ti je život savršen, ali vidim da ti se puno toga događa i da ti nije lako nositi se sa svime. Pitam se kakav odnos inače imate i pričaš li s njima o nasilju koje doživljavaš. Osim roditelja, odrasle osobe kojima se možeš povjeriti mogu biti neki drugi članovi obitelji, susjed/a, nastavnik u školi ili netko od stručnih suradnika, poput psihologa. Pitam se pada li ti na pamet neka osoba kojoj bi se mogla povjeriti. Isto tako, pozivam te da razmisliš o prijateljima u školi ili na izvannastavnim aktivnostima - možda se prisjetiš nekog s kim (još) nisi toliko bliska, ali tko je bio dobar prema tebi, kome bi mogla ispričati cijelu situaciju i tko bi ti mogao biti podrška. Mladi koji doživljavaju nasilje često razmišljaju negativno o sebi, povjeruju u ono što im se govori ili misle da su to nekako sami izazvali. Važno mi je još jednom reći ti da nisi kriva za to što ti se događa, da to nisi ničime izazvala i da ne postoji opravdanje za takvo ponašanje. Pomoć možeš dobiti i može biti bolje. Vjerujem da si svestrana i pametna mlada osoba s puno toga ispred sebe i zaslužuješ dobiti pomoć kako bi ti naredne godine odrastanja postale bezbrižnije i ispunjene lijepim uspomenama. Ako budeš htjela dalje razgovarati o ovoj ili bilo kojoj drugoj temi, možeš nam se ponovo javiti ovim putem, možeš nas nazvati na 116 111 radnim danima od 9 do 15 sati na broj 116 111 ili se javiti na chat od 15 do 19 sati. Znaj da smo tu za tebe. Puno pozdrava ti šalje, tvoj Hrabri telefon.