Pitaj Stručnjaka

strucnjak

U školi me ogovara nekoliko prijatelja ne znam zašto. Čak su napravili grupu gdje me ogovaraju. To sam saznala tako što mi je prijateljica rekla. Više ne želim ići u školu ali me mama i tata tjeraju. Svaku večer kod kuće plačem.

Ani, 11

Pitaj Stručnjaka

strucnjak

dobar dan kako god, javila sam Vam se zbog jednog razloga...naime u skoli imam jako puno problema od strane djece iz mojeg razreda, neprestano me maltretiraju i rugaju dok nesto ne mogu...ako mi mozete dat savjet bila bi vam jako zahvalna lp.

lorena, 14

Pitaj Stručnjaka

strucnjak

Imam dosta velike probleme i ne znam kako se nosit s time u pitanju je moj razred i grupa na messengeru moj razred je pun narkomana koji puse marihuanu i kad ih u grupi nesto pitam vezano za skolu zeznu me i izbacuju me i vrate nakon nekog perioda lako receno crna ovca sam samo zato sto sam drugaciji od njih imam drugaciji stil oblacenja protiv nasilja sam ne psujem i ne drogiram se kao oni.

Miha, 16

Pitaj Stručnjaka

strucnjak

Dobar dan, danas sam dobila obavjest koja ke potresča meni je svasta dolazilo naprimjer oglasi cura koje traze decka ili koje zele se je**ti neznam kako da drukcije kazem i ka sam to stalno micala i neznam kako naoraviti da mi to ne doslazi i sada mi je doslo da imam neki virus i da ce ove obavjesti biti obavljene na fejzbuk sto sam ja vidjela i neznam kako da to blokiram, strah me jako

Lanaaa, 11

Pitaj Stručnjaka

strucnjak

Bok neznam kako da posaljem ovo veroniki ali evo, jedan moj prijatelj mi je seksualno prjetio, slao mi je ruzne slike i rekao ako ih ne pogledam da ce me silovati tsko se nastavljalo, rekla sam tati i onda sam izbrisala njegov broj i tu aplikaciju, sve se rjesio ali prijatelj je imao 15 god a ja 11 i vise se nikad snjim nisam cula od 2019

Slomnjena, 11

Ema Luketin

EMA LUKETIN

Bok,imam 15 godina i imam nad prosijecnu depresiju zbog cyberbullyinga,kod mene je cyberbullying poceo kada sam krenula u 1.r. osnovne skole.Najcesce je vrijeđanje bilo sa strane ostalih ucenika u vezi toga da sam pre debela,pre gadna,da me niko nevoli...i to sam jako tesko podnosila.Nakon nekog vremena pocelo je vrjeđanje i sa strane nastavnika kada sam bila u 6.r. osnovne skole i tako sve do 8.r.,iz dana u dan sam bila sve gore i gore,to je bio najgori period u mom zivotu jer sam se osjecala jako usamljeno,nevoljeno,nikome nisam mogla reci svoje probleme jer me bilo strah pa cak ni svojim roditeljima.Dosao je i taj dan kada sam bila krenila u 1.r. srednje skole mislila sam da ce to biti nova lijepa pustolovina za mene ali,ipak nije u srednjoj sam skoli dozivila psihicko zlostavljanje i to sam trpila 3 mj tako da sam tada odlucila napustiti srednju skolu kako nebi vise imala doticaj s tim ljudima.Sada sam bolje ali sve to je ostavilo trag na meni i tesko je ziviti s tim.

Seli, 15

Draga Seli, prije svega ti želim zahvaliti na povjerenju koje si nam iskazala kad si se obratila i iznijela svoje brige, iskustva i osjećaje. Vjerujem da ti nije bilo lako otvoriti se o onome što te muči već neko vrijeme, no drago mi je da si odlučila potražiti pomoć i podršku koju trebaš i zaslužuješ. U tvojem javljanju vidim hrabrost i želju da podijeliš teret koji već dugo vremena nosiš. Ako sam te dobro razumjela, od početka školovanja trpiš zlostavljanje - prvo od svojih vršnjaka, a potom i od nastavnika u višim razredima osnovne škole. Prema mojem shvaćanju, vršnjačko nasilje pretežito se odvijalo putem interneta i najčešće je uključivalo vrijeđanje i omalovažavanje. Ovim ti putem prije svega želim naglasiti kako takvo ponašanje nikad nije primjereno i opravdano, naročito kada ga vrši odrasla osoba nad djetetom. Nastavnici u školskim ustanovama odrasle su osobe koje su za vrijeme nastave i školskih aktivnosti odgovorne za djecu koja borave na školskim prostorima. Prema tome, nastavnici bi, uz stručne suradnike, trebale biti osobe u koje učenici imaju povjerenja i kojima se učenici mogu obratiti u slučaju problema ili nevolje. Žao mi je što su se tvoji nastavnici ponijeli na neprimjeren način i što te nisu zaštitili od vršnjačkog nasilja. Vjerujem da ti nije bilo lako to proživljavati iz dana u dan i da je sve to što si proživjela ostavilo traga na tvojem samopoštovanju i povjerenju u druge. Pitam se postoji li neka osoba u tvojem životu u koju ipak imaš povjerenja i s kojom si podijelila što doživljavaš. Iz tvojeg sam upita dobila dojam da si u svemu tome što si opisala bila sama, što vjerujem da je dodatno otežalo situaciju. Imam potrebu naglasiti ti kako ti nisi kriva za to što ti se događalo i da se nisi morala sama nositi s tim. Ako sam te dobro razumjela, u dijeljenju tog tereta, odnosno u traženju pomoći i povjeravanju o svojim problemima (čak i tvojim roditeljima) te sprječavao strah. Neka djeca i mladi znaju reći da se boje kako ih odrasli neće razumjeti, neće shvatiti ozbiljnost situacije ili da ne postoji način kako da ih zaštite od nasilnog ponašanja. Pitam se čega si se tada bojala i postoji li nešto čega se sada bojiš ili te koči da potražiš pomoć. U svojem si upitu navela da si se u najgorem periodu osjećala nevoljeno. Žao mi je da si se tako osjećala i pitam se osjećaš li se i dalje tako. Ponekad žrtve nasilja, uslijed dugotrajne izloženosti vrijeđanju, omalovažavanju i obeshrabrivanju, počnu i same vjerovati da je istina ono što govore ili pišu osobe koje vrše nasilje. Važno mi je da znaš kako se osobe koje vrše nasilje često okome na neku osobu bez nekog posebnog razloga ili povoda te da ne postoji ništa čime si takvo ponašanje mogla izazvati ili zaslužiti. Vršnjačko nasilje putem interneta može biti osobito teško jer se u virtualnom svijetu žrtva ne može tek tako odmaknuti, kao što je u slučaju nasilja u stvarnom svijetu, u kojem se žrtva ipak može skloniti u sigurnost vlastitog doma ili potražiti neposrednu pomoć osoba u okolini. Dakle, nasilje putem interneta može ugroziti temeljan osjećaj sigurnosti jer je žrtva konstantno izložena i ranjiva za razna zastrašivanja, uvrede i prijetnje, koje se putem interneta mogu vrlo jednostavno i brzo poslati ne samo osobi kojoj su namijenjene, već i velikom broju opažača, koji mogu posredno sudjelovati i nerijetko poticati takvo ponašanje. Kako sam ja razumjela, takvo što je trajalo godinama i postajalo je vremenom sve ozbiljnije i teže za podnositi, do mjere da si nakon tri mjeseca srednjoškolskog obrazovanja napustila školu kako se ne bi više izlagala psihičkom zlostavljanju koje si tamo počela doživljavati. Spomenula si da si trenutno bolje, ali da ti je i dalje teško zbog svega što si doživjela. Znaj da je to prirodno i da bez obzira na to što više ne doživljavaš takva ponašanja, to ne znači da se automatski trebaš početi osjećati bolje i zaboraviti na sve što se dogodilo. . Jedna od posljedicu koju navodiš, a koja me zabrinjava jest depresija. S obzirom na to da depresija može imati razne simptome kod različitih ljudi, zanima me na koje se načine depresija pojavljuje kod tebe i je li to nešto što si sama zaključila da imaš ili ti je to rekao stručnjak mentalnog zdravlja. Na depresiju mogu ukazivati neki od sljedećih simptoma: osjećaj beznađa, besmislenosti, praznine, srama i/ili krivnje, promjene u navikama spavanja (smetnje uspavljivanja, buđenje noću, rano buđenje ujutro ili prekomjerno spavanje), manjak apetita, umor, iscrpljenost, gubitak energije i snage, nesposobnost koncentracije i donošenja odluka, gubitak zadovoljstva i interesa za aktivnosti koje su osobu prije veselile, razdražljivost, povlačenje iz društva, misli o smrti i samoubojstvu. Pitam se prepoznaješ li neki od gore navedenih simptoma kod sebe. Želim ti poručiti da se s ovim ne možeš i ne trebaš nositi sama. Bitno je da porazgovaraš s nekim o tome kako se osjećaš. Pitam se postoji li neka osoba u tvojoj okolini kojoj možeš povjeriti svoje brige. To mogu biti roditelji, netko iz šire obitelji, susjed/a i slično. Važno je da uz sebe imaš odraslu osoba koja te može zaštititi i poduzeti potrebne korake kako bi ti bilo bolje, poput odlaska psihologu koji ti može pomoći u nošenju s neugodnim iskustvima koje si doživjela. Vjerujem da uz pomoć i podršku s vremenom možeš biti bolje. Voljela bih čuti što misliš o ovim prijedlozima i potičem da se javiš na besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona na broj 116 111 radnim danima od 9 do 15 sati. Ako ti je ugodnija pisana komunikacija, možeš nam se javiti na e-mail savjet@hrabritelefon.hr ili putem chat-a dostupnog svakim radnim danom od 15 do 19 sati. Želim ti puno snage i hrabrosti! Veliki pozdrav ti šalje, tvoj Hrabri telefon

Ema Luketin