Draga djevojko, za početak te želim pohvaliti što si skupila hrabrosti i odlučila s nama podijeliti svoje brige. Mislim da je to uistinu velik i važan korak. U svom upitu spomenula si kako si prije nekoliko godina doživjela spolno i fizičko zlostavljanje od strane mladića iz razreda te vršnjačko nasilje. Navela si i kako se bojiš povjeriti roditeljima te da ti je općenito teško pričati o doživljenom iskustvu. Žao mi je zbog zlostavljanja kojeg si doživjela i važno mi je da znaš da ni jedna osoba ne zaslužuje doživljavati zlostavljanje te ono nikad nije opravdano. Vidim da ti je teško i čini mi se da se osjećaš zbunjeno i preplavljeno osjećajima koje doživljavaš te da nisi sigurna kako se nositi s doživljenim iskustvom i njegovim posljedicama. Spolno zlostavljanje je teško i ugrožavajuće iskustvo te takva iskustva nazivamo traumama. Traumatska iskustva mogu dugotrajno utjecati na brojne aspekte života i doživljaje traumatizirane osobe - poput misli, osjećaja i tjelesnog stanja. Spomenula si kako ti je teško razgovarati o svom iskustvu. Voljela bih da znaš da je to uobičajena reakcija, odnosno prirodno je da ti nije ugodno prisjećati se tog događaja, kao ni pričati o njemu. Prisjećanje na traumatski događaj može pojačati već prisutne neugodne emocije, poput ljutnje, tuge, straha i krivnje. Žrtve spolnog zlostavljanja često navode spomenute osjećaje te su oni prirodna reakcija na doživljenu traumu. Pitam se jesi li prepoznala neke od navedenih reakcija. Budući da si doživjela traumatsko iskustvo, ono nije nešto što će samo nestati i biti zaboravljeno ako o istom ne pričaš, odnosno ne dobiješ adekvatnu pomoć. Potiskivanje ovakvog događaja može rezultirati dugoročnim posljedicama na tvoje mentalno zdravlje i odnose s drugim ljudima, ali mi je bitno da znaš da postoje koraci koje možeš poduzeti da ne dođe do toga. Spomenula si kako roditelji ne znaju za traumu koju si doživjela. Vjerujem da nije bilo lako nositi se sama s opisanom traumom i pitam se jesi li se povjerila nekome drugom. Djeca koja su doživjela seksualno zlostavljanje nam ponekad kažu da se boje pričati o tome jer ih je strah što će se dogoditi nakon što se zlostavljanje otkrije i kako će ljudi reagirati. Vjerujem da pomisao na razgovor o ovoj temi može biti zastrašujuća. Ponekad osobe koje su doživjele silovanje znaju reći da ne žele o tome pričati jer im to vraća sjećanja na taj događaj i pitaju se hoće li ih druge osobe razumjeti i vjerovati im. No važno mi je da znaš da je bitno podijeliti svoje brige s odraslom osobom iz svoje okoline budući da je povjeravanje prvi korak u dobivanju potrebne pomoći i podrške, kao i zaustavljanju nasilja. Znaj da se s ovim ne trebaš nositi sama i da je u redu potražiti pomoć jer je uobičajeno da ovakva iskustva premašuju kapacitete pojedinca. Tražeći pomoć možeš ojačati vlastite kapacitete u nošenju s proživljenim iskustvom i dobiti potrebnu podršku. Osim toga, odgovornost je odraslih osoba, a osobito roditelja, brinuti o djeci, zaštititi ih, biti oslonac i podrška djeci. Pitam se koje ti misli prolaze kroz glavu kad zamisliš razgovor s roditeljima o ovoj temi. Ako ti se ideja povjeravanja roditeljima čini preteškom, pitam se postoji li neka druga odrasla osoba u tvojoj okolini kojoj vjeruješ i kojoj bi se mogla obratiti - poput tete, nastavnika, stručnog suradnika u školi (psihologa ili pedagoga) i slično. Ta osoba ti može pomoći pronaći način i skupi hrabrost da kažeš roditeljima o svom iskustvu. Osim obraćanja za pomoć osobama u okolini, bitno je da se uz podršku odrasle osobe od povjerenja obratiš nekom od stručnjaka mentalnog zdravlja - poput psihologa ili psihijatra. Riječ je o osobama koje su educirane za probleme poput tvoga, stoga ti mogu pružiti podršku i potrebne smjernice kako se nositi s osjećajima i mislima koje ti se javljaju. Mogu ti pomoći proraditi doživljeno iskustvo i naučiti te kako se nositi s njim na manje uznemiravajući i neugodan način. To može biti i psiholog u školi, a možeš nam se i javiti s informacijom o mjestu ili gradu u kojem živiš, kako bismo ti mogli pružiti kontakte ustanova ili stručnjaka u tvojoj blizini. Nadalje, spomenula si da si bila žrtva vršnjačkog nasilja i da te je taj mladić tukao. Voljela bih kad bi nam napisala više o tome, kao i kakva je trenutno situacija. Te informacije bi mi pomogle kako bih ti mogla pružiti primjerenu pomoć. Još jednom bih željela istaknuti da ne zaslužuješ trpjeti zlostavljanje i nitko nema pravo ponašati se prema tebi na taj način. Zaista mi je žao što si doživjela spomenuta nezaslužena, uznemiravajuća iskustva. Drago mi je da si skupila hrabrosti i odlučila nam se obratiti za pomoć. Voljela bih znati kako ti zvuče moje ideje i željela bih da znaš da je Hrabri telefon tu za tebe. Možeš nam se ponovno javiti ako budeš imala pitanja ili želiš više razgovarati o ovoj ili nekoj drugoj temi. Možeš nam se javiti na e-mail savjet@hrabritelefon.hr, na chat svakim radnim danom od 15 do 19 sati, kao i na besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 15 sati. Želim ti puno snage i sreće u nadolazećim koracima! Puno pozdrava ti šalje, tvoj Hrabri telefon