Draga Magdalena, hvala ti što si se javila i podijelila ono što te brine. Ponekad povjeravanje nekome o onome što te brine može biti teško, ali to je prvi korak da se situacija u kojoj se nalaziš promijeni. Želim te pohvaliti zbog toga i reći ti da je to vrlo hrabro. Kažeš da od vršnjaka u razredu doživljavaš nasilje, odnosno bullying i da tome ne znaš razlog te da se u situacijama u kojima trebaju tvoju pomoć ponašaju prijateljski prema tebi. Isto tako, kažeš da ponekad poželiš napraviti samoubojstvo, što me zabrinulo. Spomenula si i prijateljicu koja u situacijama kad je ljuta odaje tvoje tajne ostalim učenicima u razredu. Čini mi se da se osjećaš tužno, bespomoćno i usamljeno zbog nasilja koje doživljavaš i žao mi je zbog toga. Želim ti reći da nitko ne zaslužuje doživljavati takvo ponašanje, da nisi sama u ovome što ti se događa i da je Hrabri telefon tu za tebe. Napisala si da ponekad poželiš napraviti samoubojstvo. Zanima me što pod time misliš, kao i koliko dugo razmišljaš o samoubojstvu i jesi li nekad pokušala učiniti sebi nešto nažao. Mlade osobe ponekad razmišljaju o samoubojstvu kad imaju osjećaj da su teškoće s kojima se suočavaju preteške da bi ih mogle podnijeti ili kad im se čini da nema rješenja i izlaza iz situacije u kojoj se trenutno nalaze. Želim ti reći da nakon samoubojstva nema povratka te da samoubojstvo nikada nije rješenje. Važno mi je da znaš da postoje načini da ti bude bolje.. Tvoje javljanje i traženje pomoći mi daje nadu da u tebi postoji volja da zajedno pronađemo načine da se ova situacija promijeni i da dobiješ pomoć koju zaslužuješ. Zanima me jesi li s nekim već razgovarala o tome. Važno je da o ovome razgovaraš s roditeljima ili nekom drugom odraslom osobom u koju imaš povjerenja. Dužnost odraslih je zaštititi djecu i mlade osobe te im pružiti sigurnost i pomoć koju zaslužuju. Važno je da kroz ovo što ti se događa ne prolaziš sama, roditelji su tu da budu uz tebe, da im se možeš povjeriti i da osjećaš da u njima imaš oslonac. Pitam se kako ti se to čini i možemo li zajedno osmisliti tko je odrasla osoba kojoj bi se mogla povjeriti o svojim brigama. Postoje različite vrste nasilja među vršnjacima, odnosno bullyinga, a ponašanja koja si opisala spadaju pod verbalni, fizički i socijalni bullying. Fizički bullying uključuje ponašanja u kojima osoba koristi fizičku silu poput udaraca ili nasilnog odgurivanja, socijalni bullying najčešće uključuje širenje tračeva, ignoriranje, isključivanje iz društva, odbacivanje i ogovaranje, dok verbalni obuhvaća vrijeđanje, nazivanje pogrdnim imenima, ruganje i slična ponašanja u kojima se bol nanosi riječima, a ne primjenom fizičke sile. Zanima me kako izgleda jedna situacija u kojoj ti doživljavaš bullying, odnosno što ti napraviš i kako tada reagiraš. Činjenica da si ti, a ne neko drugo dijete iz tvojeg razreda, žrtva vršnjačkog nasilja ne govori ništa o tome koliko ti vrijediš kao osoba. Svatko može postati žrtva vršnjačkog zlostavljanja jer osobe koje vrše nasilje obično proizvoljno pronađu nešto na što će se usmjeriti – to može biti boja kose, odjeća koju nosiš, ocjene koje dobivaš ili bilo koja druga osobina. Ti nisi kriva za nasilje koje doživljavaš, krivnja je isključivo na osobi koja čini nasilje. Bez obzira na izgovore koje osobe koje vrše nasilje koriste u opravdavanju svojih postupaka, želim ti poručiti da nasilje baš nikada nije opravdano. Nitko ne zaslužuje osjećati se odbačeno ili izolirano. Važno je reći odrasloj osobi od povjerenja za to što ti se događa jer odrasle osobe imaju odgovornost brinuti o djeci i mladima. Škola bi trebala biti sigurno mjesto i stručnjaci u školi, kao što su nastavnici, psiholozi, pedagozi ili ravnatelj, imaju dužnost i znanje kako bi te zaštitili te od bilo kakvih oblika nasilja. Pitam se jesi se možda povjerila nekoj stručnoj osobi iz škole o tome što se događa u tvom razredu i, ako jesi, kako je to izgledalo. Napisala si da u razredu imaš prijateljicu s kojom imaš dobar odnos dok se ne naljuti jer u toj situaciji kaže drugima tvoje tajne. Napisala si da tu nastane problem pa me zanima što si time mislila. Zanima me i jesi do sada pokušala razgovarati s njom o tome kako se osjećaš zbog njenog ponašanja i kako je taj razgovor izgledao. Prijateljstvo bi trebalo biti odnos u kojem možeš biti opuštena i iskrena, a prijatelj netko s kim možeš podijeliti ono što te brine, tko je tu za tebe i čiju podršku imaš. Također, važno mi je da znaš da nije u redu da se kolege u razredu ponašaju prijateljski prema tebi samo kada im treba tvoja pomoć. U ovakvim situacijama ponekad može pomoći komunikacijski alat koji se zove “ja poruke”. Više o tome što su „ja poruke“ i kako se koriste možeš pročitati na ovoj poveznici: https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/clanci/poteskoce-u-odnosima-u-obitelji/ . Voljela bih da zajedno osmislimo korake koji su za tebe najugodniji, a koje možeš poduzeti kako bi se situacija u kojoj se nalaziš promijenila. Zaslužuješ dobiti pomoć i podršku i želim da znaš da se s ovim teškoćama ne trebaš nositi sama. Možeš nam se javiti na besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111, svakim radnim danom od 9 do 15 sati. Na liniju se javljaju savjetovatelji s kojima možeš podijeliti ono što te brine. Ako ti više odgovara komunikacija putem chata, možeš se javiti svakim radnim danom od 15 do 19 sati, a jedna od opcija je i e-mail savjet@hrabritelefon.hr. Želim ti još jednom ponoviti da smo tu za tebe i poželjeti ti sreću u daljnjim koracima. Puno te pozdravlja, tvoj Hrabri telefon