Draga djevojko, za početak ti se želim zahvaliti što si nam odlučila ukazati povjerenje i s nama podijeliti svoje brige. Iz tvog upita vidim kako si jedna hrabra djevojka jer vjerujem kako nije lako pričati o stvarima koje te muče i odlučiti tražiti pomoć. Kažeš kako si ove godine krenula u srednju školu i da ja oko tebe puno toga nepoznatog i novog. Opisuješ i kako si u osnovnoj školi često slušala komentare kojima su tvoji vršnjaci isticali tvoju visinu kao nedostatak, što bi te povrijedilo. Želim ti reći kako mi je žao što ti se to dogodilo i vjerujem kako si se u tim situacijama možda osjećala posramljeno, tužno te neprihvaćeno. Važno mi je da znaš kako to ničim nisi zaslužila te da tvoja visina ne bi trebala biti nešto što se izruguje. Pitam se koliko često ti se događaju takve uvrede sada i dolaze li one uvijek od strane istih pojedinaca koji su s tobom bili u osnovnoj školi, ili dolaze i od nekih koji s tobom idu u srednju školu. Također, voljela bih znati kako je tebi i kako reagiraš u tim situacijama. Čini mi se da si tužna zbog toga i vjerujem da ti može biti teško nositi se s tim. Pitam se kako ti se čini da im u tim situacijama pokušaš reći kako tebi takvo ponašanja stvara neugodu te želiš da prestanu. Naime, u odnosima s drugima je bitno izraziti svoje želje i potrebe jer nekada ljudi oko nas svoje ponašanje doživljavaju drugačije od onog kako ga mi doživljavamo. Na primjer, tebi je to kada se netko na tebe nasloni nelagodno i povrijedi te dok druga osoba to vidi kao oblik bliskosti i simpatije. Iz tog razloga je važno izravno reći kako se osjećaš i na taj način pomoći vršnjacima da razumiju tvoje granice. Često nam se djeca javljaju s pričama koje opisuju situacije poput tvoje i važno mi je reći ti kako ovo što ti se događa može biti oblik vršnjačkog nasilja. Njega možemo prepoznati kada se nasilje prema nekome često ponavlja i kada osjećamo da su prijeđene naše osobne granice prihvatljivog ponašanja. Zbog toga se možemo osjećati neugodno ili prestrašeno te mi je važno naglasiti kako takvo ponašanje nije u redu te da je na to potrebno reagirati. S obzirom na to da nisam sigurna jesi li se do sada nekome povjerila, pitam se kako ti se čini da o ovome pričaš s nekom odraslom osobom od povjerenja u svojoj okolini. Stalo mi je da se ne nosiš s tim sama jer djeci u ovim situacijama treba pomoć odraslih i važno je da se nasilje zaustavi. Voljela bih da razmisliš kome bi se mogla obratiti. To mogu biti tvoji roditelji, netko drugi iz tvoje rodbine, ali i neke osobe u školi čija je dužnost brinuti se za ovakve probleme, kao što su psiholog ili pedagog . Bitno mi je da se u školi osjećaš prihvaćeno i sigurno te da ona bude mjesto koje će ti pružiti i lijepe stvari poput vrijednih prijateljstava. Pitam se imaš li u školi nekih prijatelja i nekoga s kime možeš ugodno provoditi vrijeme, ali i povjeriti im brige koje te muče. Također, iz tvog upita vidim i da sama ne voliš svoju visinu, da ti smeta i da si opterećena brigom da ćeš zauvijek ostati niska. Čini mi se i kako svoju visinu doživljavaš kao nešto što te odvaja od drugih vršnjaka i stvara ti osjećaj nepripadanja. Kažeš da bi voljela biti viša i da misliš kako bi ti to dalo pogled na svijet iz nove perspektive. Žao mi je što imaš osjećaj da te tvoja visina sprječava u tome i vidim kako si tužna zbog toga. Zabrinulo me kada si rekla da navečer često razmišljaš o tome kako bi bilo bolje da te nema i da se osjećaš kao višak. To što doživljavaš su teški osjećaji i mogu razumjeti da ti ih je ponekad previše za podnijeti. Iz tog razloga se pitam jesi li ikada imala suicidalne misli ili namjeru da si učiniš nešto nažao. Važno mi je da si sigurna, stoga, ako si imala takve misli i ideje, želim ti naglasiti kako se s njima ne trebaš nositi sama i možeš ih podijeliti s Hrabrim telefonom. Vjerujem kako može biti teško ne biti zadovoljan dijelom sebe koji je teško promijeniti i da to u tebi može izazvati osjećaj bespomoćnosti. Iako vjerujem kako ti se trenutno u životu čini boljim biti što sličniji drugima, voljela bih ti reći kako je upravo naša raznolikost ono što nas čini posebnima. Tako se od drugih razlikujemo prema nekim vanjskim osobinama, poput visine ili boje kose i slično, ali one ne određuju našu vrijednost kao osobe. Ti kao osoba si puno više od svoje visine, imaš i neke unutarnje osobine, vrline i mane, koje te čine upravo takvom kakva jesi i kao takva si jedinstvena u svijetu. Nadam se kako ti je ovaj odgovor pružio utjehu te ohrabrenje da se izboriš za sebe te da ćeš razmisliti o prijedlozima koje sam ti napisala. Hrabri telefon je uvijek tu za tebe da te sasluša te se nadam kako ćemo nastaviti komunikaciju. Ako imaš još nedoumica, bilo kakvo pitanje ili želiš samo pričati o teškoćama koje imaš, možeš nazvati našu anonimnu i besplatnu liniju za djecu svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broj 116 111 ili nam se javiti putem našeg e-maila savjet@hrabritelefon.hr te chat-a svakim radnim danom od 15 do 19 sati. Puno sreće, snage i strpljenja u rješavanju teškoća, uz veliki pozdrav želi ti, tvoj Hrabri telefon Draga mini.r, hvala ti na javljanju i ukazivanju povjerenja. Teškoće koje nam opisuješ djeluju mi ozbiljno i voljela bih da dobiješ odgovarajuću pomoć i podršku. S obzirom na to da se mi na portalu Uho bavimo temom cyberbullyinga, tvoj upit ćemo proslijediti Hrabrom telefonu te njihov odgovor možeš očekivati unutar tri radna dana. Ako ti je potrebno dobiti pomoć i podršku što prije, potičemo te da nazoveš liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 koja je otvorena svaki radni dan od 9 do 20 sati. Javiti im se možeš i putem chata koji je otvoren svaki radni dan od 15 do 19 sati. Isto tako, ako se budeš osjećala loše, a linija Hrabrog telefona u tom trenutku ne bude otvorena, postoji i Centar za krizna stanja i prevenciju suicida čiju liniju možeš nazvati od 0 do 24, a njihov broj je 01 2421 603.