Draga djevojko, hvala ti na što si nam se povjerila i podijelila svoj problem. Želim te pohvaliti na hrabrosti jer smatram da si javljanjem pokazala da si snažna djevojka voljna promijeniti i poboljšati situaciju u kojoj se nalaziš. U svom upitu kažeš da doživljavaš vrijeđanje i ismijavanje od strane svojih vršnjaka s treninga te da tvoji roditelji prolaze kroz proces rastave braka. Kažeš i da se osjećaš depresivno te, ako sam te dobro razumjela, ne vidiš izlaz iz ove situacije. Brine me što kažeš da ti nekad dođe da se ubiješ. Pitam se jesi li razmišljala o tome da to i napraviš i na koji način. Ponekad osobe u situacijama kada se osjećaju bespomoćno i kada im je teško pomisle na samoubojstvo kao mogući izlaz iz situacije. Možda se i tebi ponekad čini da nema drugog izlaza, ali važno mi je reći ti da postoje načini da se osjećaš bolje i želim ti reći da je tvoj život vrijedan. Zbog toga te još jednom želim pohvaliti jer si potražila pomoć za sebe. Ponašanja vršnjaka koja si opisala nazivaju se verbalno vršnjačko nasilje ili bullying te uključuju vrijeđanje osobe, nazivanje pogrdnim imenima ili ruganje zbog tjelesnih ili psihičkih osobina. Važno mi je da znaš da ne zaslužuješ i nisi odgovorna za takvo ponašanje tvojih vršnjaka. Zaslužuješ živjeti u okolini u kojoj se osjećaš prihvaćeno i sigurno. Vjerujem da ti nije lako proživljavati situacije koje si nam opisala i znam da se kod druge djece u sličnim situacijama javljaju osjećaji tuge, iscrpljenosti, krivnje, ljutnje i bespomoćnosti. Pitam se što točno znači kada kažeš da se osjećaš depresivno. Voljela bih znati više o tome kako se osjećaš i kako se ponašaš u situacijama kada si izložena bullyingu. U ovom odgovoru ponudit ću ti neke prijedloge i voljela bih da razmisliš o tome bi li ih mogla pokušati primijeniti. Za početak, kako bi se mogla nositi s komentarima vršnjaka, prvi koristan korak je odlučno i jasno se zauzeti za sebe i izraziti kako se osjećaš te što želiš u toj situaciji. Tako daješ do znanja drugima o tome kako njihove riječi i djela utječu na tebe i smjernice kako mogu to promijeniti. Na primjer, možeš reći „Ljuti me i osjećam se nesigurno u sebe kad govorite to“ ili „Ne želim slušati negativne komentare i želim da prestanete s njima.“ Također, možeš se pokušati ponašati kao da ti nije stalo do toga što govore - ignoriranjem i napuštanjem ugrožavajuće situacije umjesto uzvraćanjem ili prepirkom umanjuješ vjerojatnost da će se vrijeđanje nastaviti. Ipak, znaj da odgovornost za zaustavljanje njihovog ponašanja nije samo na tebi. Naglasila bih ulogu odraslih koji su odgovorni reagirati kako se ovakve situacije više ne bi događale. Važno mi je da znaš da zaslužuješ podršku te da kroz ovo ne trebaš prolaziti sama. Pitam se u kakvim si odnosima sa svojim roditeljima te ima li neka odrasla osoba u tvojoj okolini s kojom možeš razgovarati o promjenama koje proživljavaš. Kažeš da si razgovarala sa psihologinjom te se pitam kakvo si iskustvo imala i misliš li da bi mogla kod nje potražiti podršku. Spomenula si da se tvoji roditelji razvode te se pitam kako ta promjena utječe na tebe i kako se nosiš s tom situacijom. Razvod je velika promjena za sve članove obitelji te zahtijeva neočekivane prilagodbe kako bi taj proces prošao što bezbolnije. Djeca čiji se roditelji odluče razvesti mogu osjećati tugu, zabrinutost, ljutnju, ali i olakšanje zbog prestanka svađa, ako ih je bilo ranije. Važno mi je naglasiti da je razvod odluka odraslih te djeca nisu kriva za nju i ne mogu je promijeniti. Odgovornost odraslih je da razgovaraju s djecom o toj promjeni i omoguće im da zadrže u svom životu oba roditelja, kao i da im ponude pomoć u prilagodbi na nove i drugačije životne uvjete. Mislim da je važno da imaš priliku podijeliti s roditeljima svoje misli i osjećaje u vezi njihova razvoda. Ako ti se čini da to ne možeš napraviti, predlažem da razmisliš o tome da razgovaraš sa psihologom i o toj temi, ako si u mogućnosti ponovno otići tamo. Također, znaj da smo i mi tu za tebe, možemo te saslušati i pružiti ti podršku. Vjerujem da situacije kroz koje prolaziš nisu lagane i ugodne i zato želim još jednom istaknuti da zaslužuješ pomoć i podršku u nošenju s istima. Voljela bih da nam se javiš nakon što promisliš o stvarima koje sam ti napisala u ovom odgovoru kako bih znala kako si i ima li nešto što možemo napraviti za tebe. Možeš nam se javiti na besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 radnim danom od 9 do 20 sati ili na chat radnim danima od 15 do 17 sati. Također nam možeš poslati upit i putem e-maila na savjet@hrabritelefon.hr. Znaj da svojim javljanjem Hrabrom telefonu možeš zadržati svoju anonimnost, a javiti nam se možeš besplatno. Također, sve o čemu razgovaramo je povjerljivo, sve dok nečiji život nije u opasnosti. Veliki pozdrav ti šalje, tvoj Hrabri telefon Draga Cokolino, hvala ti na javljanju i ukazivanju povjerenja. Teškoće koje nam opisuješ djeluju mi ozbiljno i volio bih da dobiješ odgovarajuću pomoć i podršku. S obzirom na to da se mi na portalu Uho bavimo temom cyberbullyinga, tvoj upit ćemo proslijediti Hrabrom telefonu te njihov odgovor možeš očekivati unutar tri radna dana. Ako ti je potrebno dobiti pomoć i podršku što prije, potičemo te da nazoveš liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 koja je otvorena svaki radni dan od 9 do 20 sati. Javiti im se možeš i putem chata koji je otvoren svaki radni dan od 15 do 19 sati. Isto tako, ako se budeš osjećala loše, a linija Hrabrog telefona u tom trenutku ne bude otvorena, postoji i Centar za krizna stanja i prevenciju suicida čiju liniju možeš nazvati od 0 do 24, a njihov broj je 01 2421 603.