Dragi Jakove, za početak ti se želim zahvaliti na javljanju i povjerenju koje si nam iskazao podijelivši s nama svoje iskustvo. Traženjem pomoći i podrške si napravio hrabar korak stoga te želim pohvaliti jer si time pokazao da si snažan i odgovoran mladić koji brine za svoje zdravlje i sigurnost. Iz tvojeg upita saznajem da od osnovne škole doživljavaš različite oblike tjelesnog i verbalnog nasilja od strane svojih vršnjaka. Nabrajaš različite situacije u kojima si bio izložen vrijeđanju, omalovažavanju i fizičkom nasilju te opisuješ kako nastavnici iz tvoje škole ignoriraju ovu situaciju. Kažeš da si se samoozljeđivao te da si razmišljao o samoubojstvu. Razveselilo me pročitati da usprkos problemima cijeniš svoj život te prepoznaješ da ni jedno od toga ne nudi rješenje ove situacije. Drago mi je čuti da u svojoj okolini imaš bliske osobe koje ti pružaju podršku i olakšavaju nošenje s ovim teškoćama. Žao mi je što si imao neugodna iskustva koja si opisao, a koja su izazvala osjećaj bespomoćnosti i beznađa. Znam da druga djeca koja imaju slična iskustva osjećaju strah, tugu, ljutnju i napetost u takvim situacijama, što je prirodno i pokazuje koliko su te situacije opasne i zahtijevaju podršku. Samozljeđivanje ponekad služi mladima kao način na koji se osoba nosi s teškim i neugodnim emocijama koje proživljava ili način da steknu kontrolu ili osjete olakšanje, ali ne nudi rješenje problema koji su im uzrok i uz to može biti opasno i neplanirano dovesti do većih ozljeda i posljedica. Ne mogu ni zamisliti kako si se osjećao i što si mislio u razdobljima kada si se ozljeđivao, no sigurna sam da ti je bilo teško. Važno mi je da znaš da ni jedna osoba ne zaslužuje proživljavati i trpjeti takva ponašanja drugih ljudi. Nikakvim svojim ponašanjem nisi mogao izazvati niti potaknuti nasilje svojih vršnjaka i želim naglasiti da kroz ovo ne trebaš prolaziti sam. Pitam se kako se ti nosiš sa situacijama u kojima si ugrožen. U situacijama kada je tvoja tjelesna sigurnost ugrožena, važno je pokušati otići iz situacije i potražiti pomoć odrasle osobe. Uzvraćanjem istog ponašanja potiče se dodatan sukob i ne otvara prostor za rješavanje problema. Ono što znam da drugoj djeci pomaže u situacijama kada trpe psihičko nasilje je da se odlučno i jasno zauzmu za sebe i izraze kako se osjećaju. Na primjer, možeš reći „Molim te prestani! Ne želim da mi se ovako obraćaš.“ Takve situacije također možeš pokušati napustiti ignorirajući ono što čuješ te sliježući ramenima kao da ti nije stalo do toga što drugi govore. Pritom mi je važno da znaš da je ovo tek mali alat za nošenje s nasiljem koji možeš pokušati koristiti, ali vjerojatno nije nešto što će moći u potpunosti zaustaviti nasilje, jer odgovornost za to ni nije na tebi. Iz tog razloga važno mi je istaknuti važnost uloge odraslih osoba u tvojoj okolini u ovakvoj situaciji. Odrasle osobe imaju dužnost osigurati mladima sigurno i podržavajuće životno okruženje. Žao mi je čuti da nastavnici u tvojoj školi nisu do sada adekvatno reagirali. Pitam se postoji li neka odrasla osoba u koju imaš povjerenja i s kojom bi mogao razgovarati o ovoj temi kako bi mogla potaknuti promjene. To može biti neki nastavnik koji ti je drag, školski psiholog ili stručni suradnik, tvoji roditelji ili neka druga bliska osoba. Zaustavljanje nasilja je uvjet za to da ti bude bolje i važno mi je da pronađemo način da ono prestane. Zanima me što misliš o tome kome u svojoj okolini bi se mogao obratiti i pitam se imaš li nekih briga vezanih uz to što i kako im reći. Ako želiš, možeš tu odraslu osobu potaknuti da se javi Hrabrom telefonu gdje mu/joj savjetovatelji mogu dati informacije vezane uz to što odrasli mogu napraviti kako bi spriječili daljnje nasilje i kako bi ti dobio primjerenu pomoć. Brine me što doživljavaš tjelesne ozljede i mislim da bi bilo dobro i da dobiješ liječničku pomoć u vezi toga, a nakon toga i psihološku podršku te savjetovanje. Voljela bih čuti što misliš o spomenutim prijedlozima te ima li neka tema o kojoj želiš detaljnije razgovarati. Važno mi je da znaš da nisi sam te ako poželiš podršku i ohrabrenje, potičem te da se javiš na besplatnu anonimnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 radnim danom od 8 do 20 sati ili na chat Hrabrog telefona radnim danima od 15 do 19 sati. Ako želiš, možeš nam se javiti i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr. Kako god nam se javiš, to možeš napraviti besplatno, pritom ostati anoniman, a ono o čemu razgovaramo je povjerljivo u svim situacijama, osim ako saznamo da je nečiji život direktno u opasnosti. U nadi da ćemo se ponovno čuti puno pozdrava ti šalje, tvoj Hrabri telefon