Draga Elena, za početak te želim pohvaliti što si skupila hrabrost i odlučila s nama podijeliti svoje brige, smatram da je to zaista velik i važan korak. U svom upitu navela si da u školi i kod kuće trpiš nasilje od strane vršnjaka, a da kod kuće doživljavaš fizičko i verbalno zlostavljanje od strane obitelji. Napisala si da to utječe na tebe u smislu da si sve tužnija i da si se u prošlosti samoozljeđivala, a prestala si na poticaj prijateljice. Navela si da je zlostavljanje koje doživljavaš svakodnevno i da želiš ponovno biti sretna. Žao mi je zbog situacije u kojoj se nalaziš i voljela bih da znaš da ti ni na jedan način nisi kriva ni odgovorna za situaciju u kojoj se nalaziš te nijedna osoba ne zaslužuje doživljavati zlostavljanje. Drago mi je što si odlučila potražiti pomoć jer time pokazuješ da si svjesna da ponašanje tvoje obitelji i vršnjaka nije primjereno ni opravdano. Važno mi je da znaš da odnos između roditelja i djece nikad ne bi smio uključivati vrijeđanje ni nanošenje fizičke boli. Odgovornost roditelja je brinuti o djeci i pružiti im sigurnu okolinu. Prirodno je da se osjećaš tužno ako ti je to uskraćeno i ako ti tvoja okolina ne pruža zasluženu sigurnost i ljubav. Žao mi je zbog situacije u kojoj se nalaziš. Znaj da se ne trebaš sama nositi s opisanom situacijom, stoga mi je drago čuti da ti podršku pružaju online prijatelji. Pitam se kako si se upoznala s njima i znaš li ih i uživo. S obzirom na to da prijateljstva putem interneta mogu nositi sa sobom rizike, samo bih ti htjela kratko obratiti pažnju na to da je važno da brineš o tome koje osobne informacije dijeliš tim putem. Ipak, drago mi je da imaš nekoga kome se možeš obratiti i dobiti potrebnu podršku. Nadalje, voljela bih da znaš da je odgovornost odraslih zaštititi djecu te je stoga bitno da se obratiš odraslima u svojoj okolini. Pitam se jesi li se već povjerila nekoj odrasloj osobi iz svoje blizine u vezi zlostavljanja i nasilja. Mislim da je važno da to napraviš i da dobiješ pomoć. S obzirom na to da može biti teško reći nekome koga poznaješ što se događa, korisno je da to bude osoba u koju imaš povjerenja. To može biti netko iz tvoje obitelji i okoline (baka, teta, susjeda.) ili školski djelatnik (nastavnik, razrednik, školski psiholog ili pedagog). Stručni suradnici u školama su stručnjaci educirani za rad s djecom te s njima možeš razgovarati o svojim brigama i problemima. Oni imaju puno znanja o tome kako ti mogu pomoći. Mogu razgovarati s tvojim roditeljima, uključiti druge stručnjake koji će ih poučiti kako se mogu ponašati, a da te ne udaraju, a mogu i provesti radionice u školi na temu nasilja i razgovarati s vršnjacima koji te vrijeđaju. Napisala si da ne želiš da drugi saznaju za ovo što se događa. Ipak, mislim da je povjeravanje drugima jedini način da se ova situacija promijeni. Nekad djeca u situacijama sličnim tvojoj misle da mogu izdržati još malo i da će nasilje nekad prestati. Nažalost, nekad se dogodi da ne prestane, a čak i da prestane, i neko vrijeme nakon toga mogu se javljati neke posljedice poput sniženog raspoloženja, teškoća s koncentracijom, učenjem i tako dalje. Također, u svom upitu spomenula si da si se u prošlosti samoozljeđivala. Drago mi je čuti da se više ne samoozljeđuješ, no s obzirom na to da je riječ o ponašanju koje može biti opasno, voljela bih se osvrnuti i na to. Samoozljeđivanje je dobrovoljno nanošenje štete vlastitom tijelu koje zbog svoje biološke podloge dovodi do smanjivanja osjećaja boli. No, važno je znati da je riječ o kratkom efektu, a potencijalno zaista opasnom ponašanju. Zbog opasnosti koje proizlaze iz takvog ponašanja nužno je pronaći drukčiji način suočavanja s brigama i problemima. Postoje različiti načini kako izbjeći samoozljeđivanje i postići da se osjećaš bolje i važno je znati da različite metode pomažu različitim ljudima. U ovom članku opisane su različite ideje te predlažem da ih proučiš i pokušaš pronaći nešto što tebi pomaže ako ti se ponovno jave takve misli (https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/clanci/samoozljedivanje-kako-si-pomoci/). Voljela bih čuti što misliš o ovim prijedlozima i čini li ti se da bi mogla pokušati neki od njih te bih te još jednom htjela pohvaliti za iskazanu hrabrost. Željela bih da znaš da je Hrabri telefon tu za tebe i da nam se slobodno možeš ponovno javiti ako imaš još pitanja ili želiš više razgovarati. Možeš nam se javiti putem ovog e-maila, kao i na našu besplatnu savjetodavnu liniju za djecu na broj 116 111, koja radi svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Tu smo za tebe i nadam se da ćemo zajedno pronaći način da ponovno budeš sretna. Veliki pozdrav ti šalje, tvoj Hrabri telefon