Draga djevojko, na samom početku želim ti se zahvaliti što si nam ukazala svoje povjerenje. Vjerujem da nije lako pisati o problemima koji nas muče, stoga bih te pohvalila na hrabrosti i odlučnosti da pronađeš pomoć za sebe. Ako sam te dobro razumjela, kroz cijelo osnovnoškolsko obrazovanje doživljavala si vršnjačko nasilje u razredu, a najčešće se radilo o zadirkivanju na račun tvoje tjelesne težine. Spomenula si da se situacija smirila u osmom razredu pa se pitam jesi li se kome povjerila o zadirkivanju i jesu li odrasli bili uključeni u rješavanje tvog problema. Napisala si da si kroz to razdoblje puno plakala, stoga pretpostavljam da si se osjećala tužno i bespomoćno. Žao mi je što to čujem. Iako bi škola trebala biti sigurno mjesto za sve učenike, mnoga djeca i mladi javljaju nam se sa sličnim problemom, stoga mi je važno napisati ti da nisi kriva za nasilje koje ti se događalo. Napisala si kako ne vidiš razlog za nasiljem zbog tjelesne težine, stoga te želim pohvaliti što si prepoznala kako takvo ponašanje nije u redu i da nitko ne zaslužuje biti ismijavan na račun izgleda. Pitam se kako ti je sada u razredu koji pohađaš. Iz tvog upita posebno me je zabrinulo kada si napisala da si se pokušala tri puta ubiti tabletama i da si jednom pala u nesvijest. Želim ti reći da, iako se problemi ponekad čine preveliki i iako možda misliš kako ne postoji izlaz iz teške situacije, suicid nikad nije rješenje. Rastužila sam se čitajući tvoj upit i stalo mi je da dobiješ pomoć i podršku koja ti je potrebna. Niti jedno dijete ili mlada osoba ne bi se trebalo nositi sa suicidalnim mislima samo, stoga je važno da potražiš pomoć odraslih. S obzirom na to da si već prije pokušala suicid, pitam se znaju li tvoji roditelji za to, a ako znaju, zanima me kako su reagirali. Vjerujem da je ponekad teško biti iskren prema odraslima i tražiti njihovu pomoć i podršku, no upravo je jedna od uloga roditelja da zaštite svoju djecu i pruže im pomoć. Zanima me kakav odnos inače imaš sa svojim roditeljima i možeš li s njima razgovarati o tome kako se osjećaš. Pitam se i imaš li i dalje misli o tome da bi si napravila nešto nažao. Osim što je bitno da razgovaraš sa svojim roditeljima, čini mi se važnim da zajedno potražite stručnu pomoć. Tvoji roditelji mogu od liječnika opće prakse zatražiti uputnicu za psihologa. Psiholog je stručnjak mentalnog zdravlja koji ti može pomoći da se osjećaš bolje i s kojim zajedno možeš pronaći odgovarajuće rješenje za probleme koji te muče, raditi na tome da ti se raspoloženje poboljša i da se osjećaš bolje. Prije nego što se pozdravimo, još jednom bih ti se zahvalila na javljaju i pohvalila te što si odlučila pronaći pomoć za sebe. Ako budeš imala još kakvih pitanja, možeš nam se javiti na anonimnu i besplatnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111, svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili na chat Hrabrog telefona, svakim radnim danom od 15 do 19 sati ako ti je draže tipkati i dopisivati se. Također, možeš nam pisati i na e-mail savjet@hrabritelefon.hr. Želim ti puno sreće i puno te pozdravlja, tvoj Hrabri telefon. Draga Laja, hvala ti na javljanju i ukazivanju povjerenja. Teškoće koje nam opisuješ djeluju mi ozbiljno i volio bih da dobiješ odgovarajuću pomoć i podršku. S obzirom na to da se mi na portalu Uho bavimo temom cyberbullyinga, tvoj upit ćemo proslijediti Hrabrom telefonu te njihov odgovor možeš očekivati unutar tri radna dana. Ako ti je potrebno dobiti pomoć i podršku što prije, potičemo te da nazoveš liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 koja je otvorena svaki radni dan od 9 do 20 sati. Javiti im se možeš i putem chata koji je otvoren svaki radni dan od 15 do 19 sati. Isto tako, ako se budeš osjećala loše, a linija Hrabrog telefona u tom trenutku ne bude otvorena, postoji i Centar za krizna stanja i prevenciju suicida čiju liniju možeš nazvati od 0 do 24, a njihov broj je 01 2421 603.