Draga Bernarda, hvala ti što si nam se odlučila javiti i na taj način potražiti podršku koju zaslužuješ. Po svemu što si do sada napisala, vjerujem da si ljuta i možda čak preplavljena time što ti se rugaju druga djeca u razredu. Slažem se da nije u redu da se tako ponašaju prema tebi. Zato mi je osobito drago što si ustrajna u tome da se zaštitiš i pronađeš podršku. Ako sam dobro razumjela, kažeš da si u petom razredu osnovne škole počela doživljavati vršnjačko nasilje u obliku uvreda i ruganja. Od tada si počela dobivati na težini i djeca iz razreda su te počela zezati oko toga. Žao mi je što se druga djeca tako ponašaju prema tebi. Nikako ne zaslužuješ da te netko vrijeđa i da ti se ruga. Svima od nas se može dogoditi da slučajno ispustimo plin ili dobijemo nekoliko kila, i to je u potpunosti prirodno. Ti si vrijedna osoba i zaslužuješ da se drugi prema tebi odnose s poštovanjem. Nažalost, nekad osobe koje zezaju druge ne razmišljaju o tome kako se osjeća osoba koju zezaju. Spomenula si da je tvoja mama poduzela sve što je mogla, i kod razrednice, i kod pedagoginje. Pitam se koje su korake poduzele da te zaštite i da objasne drugoj djeci kako se osjećaš i da takvo vrijeđanje nije u redu. Neke škole znaju u razredima provoditi radionice na temu vršnjačkog nasilja. Te radionice služe kako bi objasnile učenicima kako vrijeđanje utječe na druge i kakva ponašanja nisu u redu prema drugima. Pitam se jeste li već imali nešto slično i ako niste, kako ti se čini ideja da tvoja mama predloži da pedagoginja provede radionicu u vašem razredu. Drago mi je da te druga djeca nisu zezala dva dana nakon što je tvoja mama razgovarala s razrednicom i pedagoginjom, ali žao mi je da su te opet počeli zezati. Važno mi je da znaš da je u redu reći razrednici kada te zezaju i da se na taj način pokušaš zaštititi. Vjerujem da te njihovo zezanje rastužuje i ljuti te da se nekad osjećaš bespomoćno što ne prestaju. Žao mi je što druga djeca ne razumiju kako njihovo zezanje utječe na tebe. Kao što sam spomenula, djeca nekad ne razmišljaju o tome kako se osjeća osoba koju zezaju i nekad samo kopiraju što drugi rade. Nekad uopće ni ne misle to što govore, nego to govore iz navike ili da drugima budu zabavni. Takvo zezanje svejedno nije u redu i žao mi je da je usmjereno prema tebi. Pitam se imaš li nekoga u razredu ili izvan razreda s kim se družiš i kome vjeruješ. Voljela bih da se javiš tako nekoj osobi za druženje ovaj tjedan, kako bi se malo opustila i odmaknula od toga što te drugi zezaju. Važno mi je da nisi sama u tome što doživljavaš i da imaš podršku drugih oko sebe. Zato mi je posebno drago što si se povjerila nama i mami, mislim da je to baš odgovorno i zrelo od tebe. Spomenula si da se malo ozljeđuješ i imaš ranice po glavi. To me brine jer nisam sigurna kako se točno ozljeđuješ i ne bih voljela da se povrijediš. Vjerujem da ti takvo ozljeđivanje na neki način olakša bol koju osjećaš, no važno mi je da znaš da takvo ranjavanje može imati ozbiljne posljedice. Voljela bih da nađemo neki način na koji si možeš olakšati bolne osjećaje, a da nije ozljeđivanje. Nekim osobama koje su se prije ozljeđivale pomaže da se bave drugim aktivnostima u kojima uživaju, pogotovo aktivnostima u kojima koriste ruke. Pitam se imaš li neke hobije ili aktivnosti koje bi mogla raditi umjesto da se ozljeđuješ. Pitam se i kako ti se čini ideja da kada se osjećaš preplavljeno, umjesto da se ozljeđuješ, uzmeš neke lijepe flomastere i njima crtaš ili šaraš po papirima ili po koži tamo gdje bi se inače ozlijedila. Ako ti se ne sviđa crtanje, možeš možda zamoliti mamu da ti kupi glinu ili plastelin pa onda nju stišćeš i oblikuješ, a na kraju i tu glinu možeš bojati. Osim toga, s jakim osjećajima može pomoći i da staviš slušalice, pustiš neku glazbu koju voliš i plešeš po sobi. Voljela bih da razmisliš o ovim aktivnostima koje sam nabrojala i probaš odabrati ili smisliti jednu koja bi tebi odgovarala, a koju bi mogla probati sljedeći put kad se osjećaš preplavljeno. Uz to, pitam se razgovaraš li s nekom odraslom osobom, osim mame, o svemu što osjećaš. Pitam se ima li tvoja škola školskog psihologa/inju kojemu bi se mogla obratiti kada ti je teško, ili pak da s pedagoginjom razgovaraš o svemu što osjećaš. Voljela bih da imaš što više podrške oko sebe i što više ljudi s kojima se osjećaš sigurno i voljeno, jer je to ono što zaslužuješ. Bilo bi mi drago da nam se ponovo javiš, bilo opet ovim putem ili putem e-mail adrese, ili besplatne savjetodavne linije na broj 116 111, koja je otvorena svakim radnim danom od 09 do 20 sati. Ako ti se čini teško započeti izravni razgovor, uvijek možeš prvo početi pričati o stvarima o kojima ti je lakše razgovarati. Također, svaki dan, osim vikendom, od 15 do 19 sati imamo otvorenu chat liniju kojoj možeš pristupiti na stranici https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/. Za kraj, hvala ti još jednom što si ukazala svoje povjerenje Hrabrom telefonu. Djeluješ mi kao snažna mlada osoba, ustrajna u tome da se zaštitiš i pronađeš podršku koju zaslužuješ. Nadam se da ćeš u ovom odgovoru pronaći nešto što će ti pomoći i voljela bih da se ponovo javiš, da još razgovaramo o tome što osjećaš. Hrabri pozdrav šalje ti, tvoj Hrabri telefon. Draga Beki, hvala ti na javljanju i ukazivanju povjerenja. Teškoće koje nam opisuješ djeluju mi ozbiljno i volio bih da dobiješ odgovarajuću pomoć i podršku. S obzirom na to da se mi na portalu Uho bavimo temom cyberbullyinga, tvoj upit ćemo proslijediti Hrabrom telefonu te njihov odgovor možeš očekivati unutar tri radna dana. Ako ti je potrebno dobiti pomoć i podršku što prije, potičemo te da nazoveš liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 koja je otvorena svaki radni dan od 9 do 20 sati. Javiti im se možeš i putem chata koji je otvoren svaki radni dan od 15 do 19 sati. Isto tako, ako se budeš osjećala loše, a linija Hrabrog telefona u tom trenutku ne bude otvorena, postoji i Centar za krizna stanja i prevenciju suicida čiju liniju možeš nazvati od 0 do 24, a njihov broj je 01 2421 603.