Draga Karla, hvala ti što si se javila i ovim putem nam iskazala svoje povjerenje. Ako sam dobro razumjela, kažeš da nosiš naočale i tvoji vršnjaci te zbog toga nazivaju ružnim imenima, a ponekad se čak i ponašaju nasilno prema tebi. Napisala si i da se nekad bojiš izaći van zbog toga i postaje ti neizdrživo slušati njihove komentare i vrijeđanja. Čitajući tvoj upit pokušala sam zamisliti kako se osjećaš i pretpostavljam da osjećaš tugu, strah, možda i ljutnju ili bespomoćnost. Kako god se osjećala, znaj da je to u redu jer su to sve prirodne reakcije koje osoba može doživjeti u situaciji poput tvoje. Žao mi je što trpiš nasilje i nadam se da ćemo zajedno uspjeti smisliti kako se to može promijeniti. Ponekad se djeca ružno ponašaju jedni prema drugima i nastoje to opravdati različitim razlozima pa govore da se zezaju ili da ne misle ozbiljno. Ipak, vrijeđanje kakvo si opisala, nazivanje bilo kakvim imenima ili udaranje nikad nisu opravdani. Tvoj stil oblačenja, naočale koje nosiš ili bilo koja druga tvoja osobina nikad ne bi smjeli biti razlog zbog kojeg se netko nasilno ponaša prema tebi. Djeca koja se nađu u situaciji poput tvoje mogu početi misliti da s njima nešto nije u redu pa mi je važno da znaš da je nasilno ponašanje odgovornost osobe koja se tako ponaša, a ne tvoja. Zaslužuješ živjeti u sigurnoj i podržavajućoj okolini i brine me što trenutno nije tako. Pitam se znaju li neki odrasli u tvojoj okolini za to što ti se događa. S obzirom na to da imam dojam da su situacije koje proživljavaš ozbiljne i vrijedne pažnje, bilo bi mi drago kada bi razmislila o tome da se obratiš nekoj odrasloj osobi za pomoć. Često je djeci lakše obratiti se vršnjacima koji su im prijatelji jer imaju dojam da ih oni mogu bolje razumjeti. To može biti korisno jer ti prijatelji mogu pružiti podršku i razumijevanje. Ipak, oni ne mogu zaustaviti neprimjerena ponašanja druge djece. Odrasli su tu da te saslušaju, a oni uz to imaju više mogućnosti za zaustavljanje nasilja. Nekoj djeci je lakše razgovarati s roditeljima, dok je nekoj lakše podijeliti svoje brige s bakama, djedovima ili nekom drugom odraslom osobom kojoj vjeruju. Nekima je lakše povjeriti se nekom nastavniku ili stručnom suradniku u školi, što je također korisno jer su upravo oni ti koji mogu napraviti puno koraka kako bi prekinuli nasilje. Pitam se kako ti zvuči ta ideja. Rado bih čula tvoja razmišljanja, bez obzira na to misliš li da je ta ideja nešto na što bi se mogla odlučiti ili ti se možda ne sviđa. Voljela bih da nam se ponovno javiš i kažeš nešto više o tome, a onda možemo smisliti i neke opcije vezane uz to kako se možeš zaštititi i što možeš raditi da se osjećaš bolje. Ako se odlučiš na to, Hrabrom telefonu se možeš javiti putem nekoliko kanala. Možeš nazvati liniju za djecu na broj 116 111 radnim danima od 9 do 20 sati. Linija je besplatna, anonimna i povjerljiva. Uz to, možeš se javiti i na chat Hrabrog telefona radnim danima od 15 do 19 sati i u tom periodu se dopisivati s našim savjetovateljima. Naposljetku, možeš nam poslati i upit na Facebook ili na e-mail savjet@hrabritelefon.hr. Ti odaberi koji način ti najviše odgovara i nadam se da ćemo se ponovno čuti. Tu smo za tebe. Puno toplih pozdrava ti šalje, tvoj Hrabri telefon Draga Karla, hvala ti na javljanju i ukazivanju povjerenja. Teškoće koje nam opisuješ djeluju mi ozbiljno i volio bih da dobiješ odgovarajuću pomoć i podršku. S obzirom na to da se mi na portalu Uho bavimo temom cyberbullyinga, tvoj upit ćemo proslijediti Hrabrom telefonu te njihov odgovor možeš očekivati unutar tri radna dana. Ako ti je potrebno dobiti pomoć i podršku što prije, potičemo te da nazoveš liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 koja je otvorena svaki radni dan od 9 do 20 sati. Javiti im se možeš i putem chata koji je otvoren svaki radni dan od 15 do 19 sati. Isto tako, ako se budeš osjećala loše, a linija Hrabrog telefona u tom trenutku ne bude otvorena, postoji i Centar za krizna stanja i prevenciju suicida čiju liniju možeš nazvati od 0 do 24, a njihov broj je 01 2421 603.